Možemo li da se otrujemo hlorom na bazenu? Toksikolog otkriva kada postoji opasnost
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborU jeku toplotnog talasa i temperatura koje idu i do 40 stepeni, bazeni postaju jedno od mesta na kojima građani širom Srbije traže spas od vrućina. Međutim, svake godine u ovo vreme, vesti o povišenim koncentracijama hlora, a kako mediji često pišu - "trovanju" hlorom, kao krajem prošle nedelje u Inđiji, izrazivaju zabrinutost, te se otvara pitanje bezbednosti i kvaliteta vode, kako na javnim bazenima, tako i na privatnim kupalištima i u akva-parkovima.
Hlor u koncentracijama koje višestruko prevazilaze propisane vrednosti u bazenskoj vodi deluje iritativno i dovodi do iritacije kože i sluznica, što se može manifestovati u vidu suzenja i peckanja očiju, peckanja kože, kašlja, kaže profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu na Katedri za medicinu rada i toksikolog dr Petar Bulat.
- Hlor spada u grupu nadražljivih gasova, te da čim je visoka koncentracija, ljudima je neprijatno i instinktivno beže - objašanjava profesor.
U bazenima mora da postoji određena koncentracija hlora i ona se kontroliše kako neko ne bi "štedeo" na njemu, jer se koristi za dezinfekciju vode, dodaje.
- Pri nižim visokim koncentracijama hlora, simptomi su nadražaj, kašalj, kijanje, suze... Imate osobe koje imaju bronhijalnu astmu, oni su posebno osetljivi i kod njih niže koncentracije dovode do gušenja i oni se istinktivno sklanjaju - upozorava prof. dr Bulat.
Kada hlor postaje opasan?
Ipak, mediji često prenose da je reč o "trovanju" hlorom. Kako iz Gradskog zavoda navode, na beogradskim bazenima sa trovanjem nemaju iskustva. Profesor Bulat objašnjava da je jedina mogućnost trovanja hlorom na bazenima da eksplodira boca sa gasom hlora, a da oni koji su u blizini ne mogu da pobegnu.
- Ako je bazen na otvorenom - potrebno je da, na primer, nema ni daška vetra, kako bi se napravile velike koncentracije. Najčešći slučajevi trovanja hlorom su druge prirode - na primer, čistačice kada pripremaju jeftin rastvor za pranje poda na bazi hlora, pa naprave grešku: voda u kiselinu, umesto kiselina u vodu. Onda dođe do naglog oslobađanja hlora u atmosferu, jer obično rade to u malom prostoru. To su drastično veće koncentracije - sugeriše profesor.
U teže tegobe spadaju otežano disanje, bolovi u stomaku i povraćanja, edem pluća, opekotine - ali su to stanja koja se obično registruju prilikom trovanja hlorom u kućnim uslovima, obično preparatima za čišćenje na bazi hlora.
- Prilikom izloženosti visokim količinama, simptomi su probodi u grudima pri svakom udahu i neizdrživ bol kog porede sa infarktom - poručuje toksikolog prof. dr Petar Bulat.
Izvor: N1info.rs/Zdravlje.kurir.rs