ČUVAJMO VID, JER JE TO ŽIVOT: Otkrivamo zašto Srbija mora brže da reaguje na bolesti mrežnjače
Zamislite da svet počne da se gasi – ne odjednom, nego tiho. Slova se mutno razlivaju, lica postaju senke, korak postaje nesiguran. Za više od 138.500 ljudi u Srbiji to nije metafora, to je svakodnevica. Retinalna oboljenja poput dijabetičke retinopatije, dijabetičkog makularnog edema ili senilne degeneracije makule ne biraju – ali vrlo često ostaju neprimećena sve dok značajan deo vida već nije izgubljen.
A kad vid nestaje… nestaje i deo života.
Više od 60% informacija o svetu dobijamo putem očiju. Vid nam daje sigurnost, nezavisnost, radnu sposobnost, samopouzdanje. Kada se naruši, posledice ne pogađaju samo pojedinca – pogađaju i porodicu, poslodavca, zdravstveni sistem, državu.
Ogromna cena gubitka vida
Gubitak vida mnogo košta. Studije u Srbiji pokazuju da se trošak po pacijentu sa nAMD duplira kada dođe do potpunog slepila, a kod dijabetičkog makularnog edema skače i do 19.000 evra godišnje. Najveći deo odlazi na indirektne troškove: tuđu negu, izostanak s posla, prerano penzionisanje, invaliditet. A sve to može da se spreči – ako se reaguje na vreme. Rešenje postoji. Jer, problem nije medicinski, problem je dostupnost.
Danas u Srbiji pacijenti imaju samo jednu opciju inovativne terapije, i to u vrlo ograničenom obimu i samo za jedan deo pacijenata. Za najčešće oboljenje – nAMD – savremeno lečenje jednostavno nije dostupno. To znači da naši pacijenti nemaju jednake šanse kao pacijenti u drugim evropskim zemljama. I gube vreme – a u oftalmologiji je vreme najskuplja valuta.
Dr Tijana Pendžić ističe da je “vid dragocen, i da se mnoge očne bolesti mogu uspešno lečiti, ako se otkriju na vreme”.
- Preventivni pregled kod oftalmologa traje kratko, ne boli i može sprečiti trajni gubitak vida. Ne čekajte da primetite problem proverite vid redovno, makar jednom godišnje – navodi dr Pendžić.
Kad pacijenti dođu kasno...
Pacijenti često dođu kasno jer prve simptome pripisuju starenju: zamućenje, iskrivljena slika, mrlje u vidnom polju. Nekad dođu tek kada ih porodica ubedi da nešto nije u redu. Tada je vid već značajno oštećen – i mnogo teže ga je vratiti.
Ako se pitate koji je momenat kada treba d se obavezno uputite lekaru zbog sumnje na retinalno oboljenje, dr Aleksandar Isaković kaže da se često kod tih pacijenata pojavljuju nagla “svetla”, “rojevi mušica”, “zavesica”, nagli ili postepeni pad vidne oštrine obično više na jednom oku.
Jednak pristup terapijama za sve
Danas u Srbiji pacijenti imaju samo jednu opciju inovativne terapije, i to u vrlo ograničenom obimu i samo za deo pacijenata. Za najčešće oboljenje – nAMD – savremeno lečenje jednostavno nije dostupno. To znači da naši pacijenti nemaju jednake šanse kao pacijenti u drugim evropskim zemljama. I gube vreme – a u oftalmologiji je vreme najskuplja valuta.
„Važno je da pacijenti imaju jednak pristup terapijama koje su dostupne u Evropi“, naglašava dr Jelena Stamenković Dinić iz Opšte bolnice u Leskovcu.
Investicija u ranu dijagnostiku i lečenje mrežnjače nije trošak – to je ulaganje u budućnost naših građana i u ekonomski prosperitet društva. U Srbiji, šansa da sačuvamo vid postoji – i ona počinje redovnim pregledima i pažljivim osluškivanjem signala koje oči šalju. Rano prepoznavanje prvih simptoma, brza dijagnostika i adekvatno praćenje između terapija mogu da naprave ogromnu razliku. Kada se reaguje na vreme, vid se može sačuvati, a sa njim i nezavisnost, svakodnevna produktivnost i radost života.
Važna poruka svima
Ipak, potrebno je i više od toga. Sekundarni nivo zdravstvene zaštite mora biti snažniji, pacijenti brže upućivani u tercijarne centre, a terapijske opcije dostupne svima po evropskim standardima. Jer očuvanje vida ne znači samo zdravlje pojedinca – to znači manje tereta za porodicu, manji pritisak na društvo i zdravstveni sistem, i očuvanu produktivnost.
U zemlji u kojoj svaki peti čovek živi sa dijabetesom, ovo je tema koja ne sme da čeka.
Dr Dragan Milosavljević iz Opšte bolnice u Čačku naglašava da su “pacijenti sa dijabetesom u stalnom riziku od promena na mrežnjači oka, koje se često razvijaju tiho i bez simptoma”.
- Redovni oftalmološki pregledi su ključni, jer čak i dobro regulisan šećer u krvi ne poništava promene koje su se već dogodile. Prevencija je najbolji lek – blagovremena kontrola vida može sačuvati ne samo vid, već i kvalitet života pacijenta i njegovu nezavisnost - kaže dr Milosavljević.
Gubitak vida se može sprečiti, a pacijenti imaju pravo da vide život jasno i bez ograničenja. Investicija u lečenje mrežnjače nije trošak – to je najčistiji oblik brige o budućnosti naše zemlje.
Vid je dragocen, neponovljiv i nezamenljiv. Zato ne čekajte – proverite vid, posetite oftalmologa i brinite o očima kao o prozoru kroz koji svet ulazi u vaš život. Jer život se vidi očima – i samo oni koji vide, zaista i žive.