Stalno čujete zujanje koje drugi ne čuju? Naučnici imaju novu teoriju o tinitusu
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborDecenijama su neki ljudi širom sveta prijavljivali da čuju čudan, stalan pozadinski ton koji drugi nisu mogli da čuju.
Nazvan „The Hum“ (Zujanje), ovaj fenomen se redovno pojavljuje na listama najzagonetnijih nerešenih misterija, pa je čak bio i tema dokumentarnih istraživanja.
Predložena objašnjenja kretala su se od industrijske buke do izuzetno osetljivog sluha, ali novo naučno istraživanje nekoliko vodećih teorija sugeriše da bi izvor „Zujanja“ mogao biti mnogo bliže – unutar samog slušnog sistema.
Prema timu koji predvodi stručnjak za slušne poremećaje Bonifaz Bauman iz Nemačkog centra za vrtoglavicu i poremećaje ravnoteže (DSGZ), neki izveštaji o „Zujanju“ mogli bi da predstavljaju oblik nedovoljno prepoznatog niskofrekventnog tinitusa.
To ne znači da svi slučajevi imaju isti uzrok, ali nalazi ukazuju da izvor često može biti unutar slušnog sistema, a ne u spoljašnjem svetu.
„Na osnovu naših rezultata, iako nismo isključili slučajeve fizičkih spoljašnjih izvora zvuka, smatramo da je subjektivni tinitus u niskofrekventnom opsegu često uzrok ovih zvučnih percepcija“, rekao je neuronaučnik Markus Dreksel iz DSGZ-a i Norveškog univerziteta za nauku i tehnologiju.
Fenomen „The Hum“ prvi put je privukao pažnju javnosti sedamdesetih godina prošlog veka, kada su stanovnici Bristola u Velikoj Britaniji počeli da prijavljuju zvuk niske frekvencije, oko 50 herca, koji su stalno čuli u pozadini.
Kasnije su slični izveštaji stizali iz Australije, Novog Zelanda i Severne Amerike.
Ljudi ga opisuju kao uporno zujanje, brujanje ili tutnjavu. Često ga niko drugi ne čuje, a ponekad se pojavljuje i nestaje – može se čuti noću u spavaćoj sobi, ali ne i sledećeg jutra na drugom mestu.
Pošto brojna istraživanja nisu uspela da pronađu jasan spoljašnji izvor zvuka, naučnici su odlučili da prouče same ljude koji ga čuju.
U studiji je učestvovalo 28 volontera koji su prijavili neobjašnjive niskofrekventne zvuke. Istraživači su testirali dve glavne teorije.
Prva je bila da osobe koje čuju „The Hum“ imaju izuzetno osetljiv sluh za niske frekvencije.
Druga teorija pretpostavljala je da oni zapravo čuju zvuke koji nastaju unutar njihovog tela – takozvane otoakustičke emisije, koje proizvode ćelije unutrašnjeg uha.
Rezultati su pokazali da većina učesnika nije imala natprosečno osetljiv sluh za niske frekvencije, osim dvoje dobrovoljaca. Takođe, merenja otoakustičkih emisija nisu pokazala ništa neuobičajeno.
To sugeriše da je za deo ljudi „The Hum“ subjektivno iskustvo.
Takve uporne percepcije zvuka bez spoljašnjeg izvora već imaju naziv – tinitus.
Iako se tinitus najčešće povezuje sa visokofrekventnim pištanjem ili zujanjem, kod nekih pacijenata javlja se i u obliku niskofrekventnih zvukova. Naučnici smatraju da bi upravo to moglo objasniti mnoge slučajeve „The Hum“ fenomena.
Istraživači naglašavaju da ova teorija ne objašnjava sve slučajeve, ali bi mogla da pruži odgovor za veliki broj prijavljenih iskustava.
Prepoznavanje „The Hum“ fenomena kao mogućeg oblika tinitusa ne znači da je iskustvo umišljeno. Tinitus je stvaran poremećaj koji uključuje slušne puteve i centre za obradu zvuka u mozgu.
Iako naučnici još ne znaju tačan uzrok tinitusa i ne postoji konačan lek, postoje različite terapije i strategije koje ljudima mogu pomoći da lakše žive sa ovim stanjem.
Ako se pokaže da je „The Hum“ zaista povezan sa tinitusom, to bi moglo otvoriti vrata novim načinima dijagnostike i lečenja za osobe koje godinama traže objašnjenje za misteriozno zujanje koje čuju.
Izvor: sciencealert.com/Zdravlje.Kurir.rs