Slušaj vest

Britanski glumac Patrik Stjuart, legendarni kapetan Žan-Lik Pikar iz „Zvezdanih staza“, preminuo je pre dva dana u 86. godini, nakon borbe sa Alchajmerovom bolešću i demencijom sa Levijevim telima. Od ove neurodegenerativne bolesti bolovao je i glumac Robin Vilijams, kod kojeg je dijagnoza potvrđena tek nakon smrti. 

Šta su Levijeva tela?

Levijeva tela su abnormalne naslage proteina alfa-sinukleina koje se stvaraju unutar nervnih ćelija mozga. Ovaj protein prirodno postoji u nervnom sistemu, ali kada se nepravilno savija i nagomilava, remeti rad neurona i doprinosi njihovom propadanju. Nazvana su po nemačkom neurologu Fridrihu Leviju, koji ih je prvi opisao 1912. godine. Levijeva tela karakteristična su za demenciju sa Levijevim telima i Parkinsonovu bolest.

Demencija sa Levijevim telima druga je najčešća neurodegenerativna demencija, posle Alchajmerove bolesti. Nastaje usled abnormalnog nakupljanja proteina alfa-sinukleina u nervnim ćelijama, što narušava funkcije mozga odgovorne za mišljenje, pokrete, ponašanje i san.

Simptomi koji je razlikuju od Alchajmerove bolesti

Dok se Alchajmerova bolest najčešće prvo ispoljava zaboravnošću, kod demencije sa Levijevim telima pamćenje u početku može biti relativno očuvano. Umesto toga, javljaju se problemi sa pažnjom, snalaženjem u prostoru i organizovanjem svakodnevnih aktivnosti.

Posebno su karakteristične izražene oscilacije budnosti i koncentracije. Osoba u jednom trenutku normalno razgovara, a nekoliko sati kasnije deluje zbunjeno ili odsutno. Česte su i vizuelne halucinacije, poput viđanja ljudi ili životinja koji nisu prisutni.

stara osoba koja gleda zbunjeno oko sebe, koncept demncija
Česte su vizuelne halucinacije, poput viđanja ljudi ili životinja koji nisu prisutni Foto: Shutterstock

Bolest često prate ukočenost mišića, usporeni pokreti i nestabilan hod, slični simptomima Parkinsonove bolesti. Jedan od ranih znakova jeste poremećaj REM faze sna, kada osoba tokom sanjanja viče, udara rukama ili nogama i fizički reaguje na sadržaj snova.

Kako se postavlja dijagnoza?

Ne postoji jedan test kojim se bolest pouzdano potvrđuje. Neurolog procenjuje kognitivne funkcije, pokrete i karakteristične promene budnosti, dok neuropsihološko testiranje pomaže u razlikovanju od drugih demencija.

Magnetna rezonanca koristi se prvenstveno za isključivanje drugih uzroka tegoba, a u određenim slučajevima rade se DaTSCAN, koji procenjuje dopaminsku aktivnost u mozgu, i polisomnografija radi potvrđivanja poremećaja REM faze sna.

grafički prikaz neurona u mozgu
Bolest nastaje usled abnormalnog nakupljanja proteina alfa-sinukleina u nervnim ćelijama Foto: Shutterstock

Koje terapije se primenjuju?

Terapija koja zaustavlja napredovanje bolesti zasad ne postoji, ali pojedini lekovi ublažavaju simptome. Inhibitori holinesteraze, poput rivastigmina i donepezila, koriste se za poboljšanje pažnje, mišljenja i svakodnevnog funkcionisanja, a kod nekih pacijenata smanjuju i halucinacije.

Za izraženu ukočenost i usporenost pokreta primenjuje se levodopa, uz oprez jer može pogoršati psihotične simptome. Posebno je važno izbegavati rutinsku primenu antipsihotika, naročito haloperidola, pošto pacijenti mogu razviti teške reakcije, uključujući izrazitu ukočenost, konfuziju i poremećaje svesti.

Izvor: Clevelandclinic.org/Zdravlje.kurir.rs

Kako izgleda pola sata u koži osobe koja ima demenciju? Osetila sam šok, strah, zbunjenost i otuđenje