Slušaj vest

Ova opasna bolest, koja, ako se ne leči pravilno, dovodi do smrti, dijagnostički je potvrđena kod 250, a pretpostavlja se da od nje boluje oko 450 građana Srbije. Mada, postoji mogućnost da je broj obolelelih i mnogo veći.

Zahvaljujući razvoju savremenih lekova, plućna hipertenzija može uspešno da se leči, ali je glavni problem što slične simptome daju i druge, mnogo poznatije bolesti. Bol u grudima, voda u potkolenicama i stopalima, umor, lupanje srca, nesvestica - to su neki od simptoma koji mogu ukazivati na plućnu hipertenziju. Zato se često meša sa astmom, ali i drugim bolestima pluća. To nije problem samo u Srbiji. Na slične tegobe nailaze građani širom sveta. U Britiš medikal žurnalu objavljeni su rezultati studije da čak trećina od pet miliona Britanaca koji se leče od astme, može biti pogrešno dijagnostikovana.

Iskustva lekara i pacijenata

Lekari i medicinski stručnjaci ističu da je, kao i kod drugih bolesti, neophodno na vreme prepoznati simptome, i sprovesti neophodna ispitivanja, da bi se prepisala prava i pravovemena terapija.

U Srbiji postoje tri centra za lečenje, Institut za plućne bolesti u Sremskoj Kamenici, Univerzitetski klinički centar Srbije i Vojnomedicinska akademija. Izbor lekova je, pored pravoremene dijagnoze, od presudne važnosti za pacijente. O najnovijim biološkim terapijama, inovacijama u pristupu lečenju, bilo je reči i na Nacionalnoj konferenciji o plućnoj hipetenziji, koja je 26. maja organizovana u Beogradu povodom Svetskog dana plućne hipertenzije i desetogodišnjice osnivanja Udruženja plućne hipretenzije Srbije.

Kongres o plućnoj hipertenziji u Srbiji 2.jpg
Nacionalna konferencija o plućnoj hipetenziji Foto: Privatna Arhiva

Na konferenciji su učestvovali najpoznatiji stručnjaci za plućnu hipertenziju u Srbiji prof. dr Arsen Ristić, prof dr Slavko Simeunović, dr Ivan Stanković, kao i pacijenti koji su učesnicima predočili priče o svojoj borbi s pogrešnim dijagnozama i unapređenju života nakon otkrivanja bolesti.

Nova nada za pacijente

Prof. dr Arsen Ristić, lekar u Univerzitetskom kliničkom centru Srbije i profesor Medicinskog fakultet u Beogradu istakao je da inovatovne biološke terapije predstavljaju značajan napredak u lečenju plućne hipertenizije. Ristić je naglasio da je plućna arterijska hipertenzija kompleksna bolest koju karakterišu vaskularne promene, uključujući proliferaciju ćelija unutar plućne arterije, i da terapija plućne arterijske hipetenzije evoluira ka ciljanom, personalizovanom pristupu.

- Jedan od ključnih patogenetskih mehanizama je povećana aktivnost molekula Activin A, koji narušava balans između pro- i anti-proliferativnih signala. Rezultat je zadebljanje zida plućnih arterija, povećanje vaskularnog otpora – PVR – i disfunkcija desne komore. Biološki lekovi dovode do proređenja zidova krvnih sudova, reverzije remodelovanja i poboljšanja hemodinamskih parametara i smanjenja štetnih nuspojava. Lekovi efikasno deluju na upalne procese, fibroze i ćelijske proliferacije u plućnim krvnim sudovima, dovode do rebalansa signalizacije i smanjenja vaskularnog otpora i otvaraju nove puteve kroz inhalacionu isporuku biološki aktivnih molekula. Kombinacija ovih inovacija nudi novu nadu pacijentima koji nisu adekvatno reagovali na konvencionalne terapije - rekao je prof dr Ristić.

Govorio je i dr Luka Babić, kardiohirurg sa Vojnomedicinske akademije, koji je predstavio savremeni hirurški pristup u lečenju određenog broja pacijenata sa plućnom hipertenzijom.

Donorstvo je još tabu tema u Srbiji

Predstavnica Udruženja „Donorstvo herojstvo“ Biljana Vasković ukazala je na problematičan status tema transplantacije i donorstva u našem društvu, ocenivši da su one i dalje tabu, što otežava sprovođenje sistemskih promena u zdravstvu.

Vasković je naglasila da su edukacija i informisanje građana ključni za razbijanje duboko ukorenjenih mitova i folklornih uverenja koja prate ovu oblast. Prema njenim rečima, stavovi javnosti često proizilaze iz straha i nedostatka znanja, te je kontinuirana edukacija neophodna kako bi se povećala svest i broj potencijalnih donora.

Lek nije luksuz

Danijela Pešić Knez osnivač i predsednica Udruženja plućne hipertenizije Srbije istakla je da je danas situacija mnogo bolja nego pre 10 godina.

- U trenucima kada nije bilo terapije, ni registara, ni savremenih mogućnosti, kada je jedini plan bio da preživim još jedan dan – ono što me držalo nije bila medicina, već ljudskost. Neprocenjiva, tiha i istrajna. Pre nego što su stigli prvi lekovi za plućnu hipertenziju, postojala je samo nada. I upornost lekara koji nisu lečili iz obaveze, već iz duboke unutrašnje potrebe da ne puste ruku deteta koje se bori.

Danas, ističe Pešić Knez, kada govorimo o budućnosti lečenja plućne hipertenzije, moramo govoriti i o inovativnim terapijama – ne kao luksuzu, već kao nužnosti.

- Njihova vrednost nije samo u napretku tehnologije, već u šansi koju donose tamo gde su šanse gotovo nestale. Paradoks savremene medicine je u tome što najnaprednije terapije najviše znače onima koji imaju najmanje vremena da čekaju. U najtežim, graničnim slučajevima, gde konvencionalna medicina više nema odgovor, upravo se inovativni pristupi pokazuju kao najdelotvorniji. Zato je od presudnog značaja da ih ne prepoznajemo tek kada postanu globalni standard, već onda kada su još u sferi nade, istraživanja i kliničkih ispitivanja. Jer ako ih ne uvedemo tamo gde se vodi najteža bitka – njihova snaga ostaje statistika, a ne spas. Lečiti ne znači samo znati. Lečiti znači razumeti. Znači prepoznati trenutak kada je vera važnija od terapije, a prisustvo jače od svakog protokola - rekla je Danijela Pešić Knez.

3 simptoma otkrivaju plućnu hipertenziju: Šta sve treba da znamo o ovom podmuklom sindromu?


Ne zna se tačan broj stanovnika Srbije koji boluju od arterijske plućne hipertenzije. Razlog? Plućna hipertenzija spada u retke bolesti, čije simptome je teško prepoznati, pa se često meša sa drugim bolestima, i često pogrešno leči. Ova opasna bolest, koja, ako se ne leči pravilno, dovodi do smrti, dijagnostički je potvrđena kod 250, a pretpostavlja se da od nje boluje oko 450 građana Srbije. Mada, postoji mogućnost da je broj obolelelih mnogo veći.