Slušaj vest

Zbog nedostatka vitamina B12, koji telo ne može da apsorbuje, posledice mogu biti ozbiljne i nepovratne, a mnogi simptome pripisuju starenju ili stresu.

Iako joj ime zvuči zastrašujuće, perniciozna anemija je danas stanje koje se može uspešno lečiti, ali njeno ime potiče iz vremena kada je, bez dostupnog lečenja, bila zaista fatalna. To nije klasična anemija uzrokovana nedostatkom gvožđa ili nedovoljnim unosom hranljivih materija, već složeni autoimuni poremećaj.

Problem leži u činjenici da imuni sistem, umesto da štiti telo, greškom napada sopstvene ćelije u sluzokoži želuca. Ovo sprečava apsorpciju vitamina B12, koji je neophodan za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca, ali i za zdravlje celog nervnog sistema.

Bez adekvatnog nivoa ovog vitamina, telo ne može normalno da funkcioniše, što dovodi do brojnih zdravstvenih problema.

Uništene ćelije

Glavni krivac za nemogućnost apsorpcije vitamina B12 je nedostatak takozvanog intrinzičnog faktora. To je protein koji proizvode parijetalne ćelije u želucu, a njegova uloga je da se veže za vitamin B12 unet hranom i bezbedno ga „sprovodi“ kroz digestivni sistem do tankog creva, gde se apsorbuje u krvotok.

vitamin-b12--shutterstock-2203162691.jpg
Zbog nedostatka vitamina B12, koji telo ne može da apsorbuje, posledice mogu biti ozbiljne i nepovratne, a mnogi simptome pripisuju starenju ili stresu Foto: Shutterstock

Kod perniciozne anemije, autoimuna reakcija uništava upravo te ćelije, zbog čega nema dovoljno ili uopšte nema intrinzičnog faktora. Kao rezultat toga, vitamin B12, bez obzira na to koliko se unosi ishranom, jednostavno prolazi kroz telo neiskorišćen.

Ovaj proces se ne dešava preko noći i često je povezan sa drugim autoimunim bolestima kao što su dijabetes tipa 1 ili bolesti štitne žlezde.

Jedan od najpodmuklijih aspekata ove bolesti je njen izuzetno spor razvoj. Ljudsko telo, posebno jetra, ima sposobnost da skladišti značajne rezerve vitamina B12 koje mogu trajati od tri do čak pet godina. Zbog toga osoba može godinama imati autoimuni proces u želucu, a da ne doživi nikakve specifične simptome.

Prvi simptomi

Kada se rezerve iscrpe, znaci počinju postepeno da se javljaju i često su veoma nejasni. Mnogi ih stoga pripisuju starenju, umoru ili brzom načinu života.

Uobičajeni rani simptomi uključuju: 

  • stalni umor
  • slabost
  • bledu kožu
  • osećaj nedostatka daha pri vežbanju
  • palpitacije
  • ali i digestivne poremećaje poput nadimanja, gubitka apetita, dijareje ili zatvora.
žena se drži za bolan stomak, grafički prikaz želuca i gasova
Uobičajeni rani simptomi uključuju, između ostalog, digestivne poremećaje poput nadimanja, gubitka apetita, dijareje ili zatvora Foto: Shutterstock

Karakterističan znak može biti i glositis – otečen, gladak i crven jezik koji može biti bolan.

Ubedljivo najozbiljniji i najopasniji su neurološki i psihijatrijski simptomi, koji se mogu pojaviti čak i pre nego što krvna slika pokaže klasičnu anemiju. Ovo je izuzetno važno prepoznati jer, ako se ne leči na vreme, neurološka oštećenja mogu postati trajna. Pacijenti se često žale na simptome kao što su peckanje ili utrnulost u rukama i stopalima, problemi sa ravnotežom i koordinacijom, što dovodi do nespretnog i nesigurnog hoda.

Mogu se javiti i kognitivni poremećaji, kao što su gubitak pamćenja, konfuzija i nemogućnost koncentracije. Na psihološkom nivou, perniciozna anemija može izazvati iznenadne promene raspoloženja, razdražljivost, depresiju, a u najtežim slučajevima čak i paranoju, zablude ili halucinacije.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnostički proces obično počinje analizom krvi. Kompletna krvna slika obično pokazuje makrocitnu anemiju, što znači da je broj crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) manji nego normalno. Ključni nalaz je nizak nivo vitamina B12 u serumu.

Da bi se potvrdilo da je u pitanju autoimuni uzrok, vrše se testovi na specifična antitela – ona usmerena protiv parijetalnih ćelija želuca i, što je još važnije, antitela koja blokiraju intrinzični faktor. Ponekad je potrebna i gastroskopija, endoskopski pregled želuca, kako bi se procenio stepen oštećenja, odnosno atrofije, sluzokože.

gastroskopija
Ponekad je potrebna i gastroskopija, endoskopski pregled želuca, kako bi se procenio stepen oštećenja, odnosno atrofije, sluzokože Foto: Shutterstock

Doživotno lečenje i dugoročni rizici

Jednom kada se dijagnostikuje, perniciozna anemija zahteva doživotno lečenje nadoknadom vitamina B12. Pošto je problem u apsorpciji, standardna terapija podrazumeva redovne intramuskularne injekcije vitamina B12, koje zaobilaze digestivni sistem. U početku se injekcije daju češće kako bi se nadoknadile iscrpljene rezerve, a kasnije se terapija održavanja prelazi na jednom mesečno.

Većina pacijenata doživljava značajno poboljšanje u roku od nekoliko dana ili nedelja od početka terapije. Anemija i digestivni simptomi se povlače, a progresija neurološkog oštećenja se zaustavlja.

Međutim, važno je naglasiti da terapija vitaminom B12 rešava posledicu, ali ne i uzrok – hroničnu autoimunu upalu želudačne sluzokože (atrofični gastritis). Upravo zbog ove dugotrajne upale, pacijenti sa pernicioznom anemijom imaju mnogo veći rizik od razvoja raka želuca i neuroendokrinih tumora.

Stoga se preporučuju redovni lekarski pregledi, a ponekad i periodične endoskopske kontrole kako bi se eventualne promene otkrile na vreme. Blagovremena dijagnoza i pridržavanje doživotne terapije ključni su za sprečavanje teških komplikacija i obezbeđivanje normalnog kvaliteta života.

Izvor: ordinacija.hr/zdravlje.kurir.rs

Sedam simptoma malokrvnosti: Postoji nekoliko vrsta, a evo kako se leče