Zašto je važan vitamin B12? Evo šta ukazuje na njegov nedostatak i kako da ga nadoknadite
Ipak, njegov nedostatak je i dalje čest - najčešće zbog slabe apsorpcije ili nedovoljnog unosa putem ishrane. Ovaj tekst razmatra prirodne izvore vitamina B12, njegove zdravstvene koristi i nedostatke u savremenim istraživanjima o njegovom uticaju na metabolizam i zdravlje mozga.
Šta je vitamin B12?
Jedan od oblika vitamina B12, metilkobalamin, podržava enzim metionin-sintazu u procesu pretvaranja homocisteina u metionin. Ovaj proces je neophodan za stvaranje S-adenozilmetionina (SAMe), univerzalnog donora metil-grupa koje učestvuju u sintezi DNK, proteina i neurotransmitera.
U obliku 5-deoksiadenozilkobalamina, vitamin B12 deluje kao kofaktor za enzim L-metilmalonil-CoA-mutazu, koji ima ključnu ulogu u metabolizmu masnih kiselina i aminokiselina, čime doprinosi stvaranju energije i sintezi hemoglobina. Ovaj put je takođe važan za razvoj i održavanje mijelinske ovojnice koja obavija nerve - čak i blagi poremećaji u njenom formiranju mogu izazvati neurološke simptome.
Pošto se vitamin B12 gotovo isključivo nalazi u namirnicama životinjskog porekla, osobe koje ne konzumiraju meso, odnosno vegetarijanci i vegani, podložnije su njegovom nedostatku ako ne koriste obogaćene proizvode ili suplemente. Biljna hrana prirodno ne sadrži vitamin B12, pa se obogaćene namirnice i dodaci ishrani smatraju pouzdanim izvorom za one koji izbegavaju proizvode životinjskog porekla.
Nedostatak vitamina B12 povećava rizik od megaloblastne anemije - poremećaja u sintezi DNK koji dovodi do uvećanih crvenih krvnih zrnaca (makrocitoze) i, u težim slučajevima, do ozbiljnih, ponekad i trajnih neuroloških oštećenja.
Najbolji prirodni izvori vitamina B12
Vitamin B12 nastaje delovanjem mikroorganizama i akumulira se u životinjama i proizvodima životinjskog porekla.
Džigerica i školjke najbogatiji su izvori ovog vitamina — 85 grama kuvanih školjki sadrži oko 84,1 µg vitamina B12, dok ista količina goveđe džigerice obezbeđuje oko 70,7 µg. Masne ribe poput pastrmke i lososa sadrže 5,4 µg odnosno 4,8 µg po porciji od 85 grama.
Obogaćeni nutritivni kvasci mogu sadržati i do 24 µg vitamina B12 na 50 grama, dok obogaćene žitarice sadrže oko 6 µg po porciji. Za vegetarijance (ali ne i vegane) mlečni proizvodi su dobar izvor: jedna čaša (240 mL) obranog mleka sadrži oko 1,2 µg, a 28 grama švajcarskog sira 0,9 µg vitamina B12.
Nakon unošenja u organizam, apsorpcija vitamina B12 zahteva prisustvo želudačne kiseline i tzv. unutrašnjeg faktora (intrinsic factor). U hrani se B12 prvo vezuje za protein haptokorin u pljuvački i želudačnom soku, zatim se oslobađa dejstvom pankreasnih enzima u dvanaestopalačnom crevu, a potom vezuje za unutrašnji faktor i na taj način se apsorbuje u završnom delu tankog creva (ileumu).
Ovaj složen proces često je narušen kod starijih osoba zbog atrofičnog gastritisa, što povećava rizik od deficita čak i kada je unos dovoljan.
Nedavna istraživanja pokazuju da se biološka raspoloživost vitamina B12 razlikuje u zavisnosti od izvora - vitamin B12 iz mlečnih proizvoda tri puta se efikasnije apsorbuje nego onaj iz mesa, ribe ili živine, što mlečne proizvode čini naročito vrednim izvorom ovog vitamina.
Zdravstvene koristi vitamina B12
Nedostatak vitamina B12 može izazvati perifernu neuropatiju i kognitivne smetnje jer je ovaj vitamin presudan za očuvanje integriteta nervnog sistema. Nadoknada vitamina kod izraženog deficita je standard u lečenju, a kod osoba sa dijabetičkom neuropatijom dokazano ublažava bol i simptome, iako se neurofiziološki parametri ne popravljaju uvek u istoj meri.
Nedostatak vitamina B12 takođe remeti sazrevanje crvenih krvnih zrnaca, što dovodi do megaloblastne anemije praćene umorom i slabošću.
Iako se nizak nivo vitamina B12 često dovodi u vezu sa depresijom, meta-analiza iz 2021. godine pokazala je da suplementacija nije imala značajan efekat na depresivne simptome niti na kognitivne funkcije kod osoba bez uznapredovalih neuroloških poremećaja. Rezultati posmatračkih studija o povezanosti niskog B12 sa kognitivnim propadanjem ostaju neujednačeni.
Preporučeni unos i faktori rizika za nedostatak
Nacionalni instituti za zdravlje SAD (NIH) preporučuju dnevni unos od 2,4 µg vitamina B12 za odrasle osobe. Tokom trudnoće preporučena količina iznosi 2,6 µg, a tokom dojenja 2,8 µg, zbog potreba za razvojem fetusa i proizvodnjom mleka.
Pošto jetra skladišti značajne količine vitamina B12, simptomi deficita mogu se pojaviti tek nakon nekoliko godina. Rani znaci uključuju:
- umor
- slabost
- trnjenje
- probleme sa ravnotežom
- gubitak pamćenja
Rizične grupe koje zahtevaju redovnu kontrolu su: vegani i vegetarijanci, starije osobe sa smanjenom apsorpcijom, osobe sa pernicioznom anemijom ili bolestima digestivnog sistema, kao i oni koji koriste lekove poput metformina i inhibitora protonske pumpe (PPI).
Bezbednost i unos iznad preporučenih vrednosti
Kao vitamin rastvorljiv u vodi, višak vitamina B12 se izlučuje urinom, pa nije utvrđen gornji bezbedni limit unosa (UL). Toksičnost vitamina B12 ne smatra se kliničkim problemom.
Ipak, pojedine studije ukazuju na moguću (još uvek nejasnu) vezu između veoma visokih nivoa vitamina B12 u krvi i pojedinih hroničnih oboljenja, pa se preporučuje pridržavanje preporučenih dnevnih vrednosti osim ako lekar ne savetuje drugačije.
Trenutna ograničenja i praznine u istraživanjima
Uprkos decenijama istraživanja, i dalje postoje poteškoće u proceni statusa vitamina B12 u organizmu. Merenje nivoa u serumu ne odražava uvek realne, unutarćelijske koncentracije, dok markeri poput metilmalonske kiseline (MMA) i homocisteina, iako osetljivi, nisu dovoljno specifični - naročito kod starijih osoba i pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega.
Jedna nedavna studija pokazala je da starije osobe sa niskonormalnim vrednostima vitamina B12 imaju sporije vizuelne reakcije, smanjenu brzinu obrade informacija i veći obim oštećenja bele mase mozga u poređenju sa onima sa visokim normalnim nivoima.
S druge strane, povišeni nivoi biološki neaktivne frakcije holo-haptokorina povezani su sa većim vrednostima proteina Tau - biomarkera neurodegeneracije. Ovi nalazi ukazuju da se suptilni neurološki efekti mogu javiti i pri višim pragovima nego što ih definiše trenutna, anemijom zasnovana definicija deficita, zbog čega je potrebno preispitati dijagnostičke kriterijume.
Izvor: news-medical.net/zdravlje.kurir.rs
7 zdravstvenih prednosti vitamina B12: Ključan je za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca, čuva srce i zdravlje kostiju