Mnogi pacijenti kojima je dijagnostikovan neki od problema u funkcionisanju bubrega, kao jedan od prvih simptoma navode glavobolje i probleme sa povišenim krvnim pritiskom. Važno je znati da bolesti bubrega mogu biti posledica, ali i uzrok arterijske hipertenzije. Zbog čega je tako, za Kurir zdravlje objašnjava ass dr Milicom Kravljačom, nefrologom sa Klinike za nefrologiju UKC Srbije.

Povišen krvni pritisak (ili arterijska hipertenzija) je, uz dijabetes melitus (šećernu bolest), najčešći uzrok hronične bolesti bubrega. A hronična bolest bubrega je masovna bolest od koje boluje svaki deseti čovek u svetu.

- Hipertenzija oštećuje male krvne sudove u tkivu bubrega, menja protok krvi kroz bubrege, što vodi nepovratnom oštećenju a zatim i funkcionalnom gubitku tkiva bubrega. Odnosno, u početku hipertenzija oštećuje samo strukturu bubrega, ali to oštećenje vremenom vodi u bubrežnu slabost koja, ukoliko se ne leči, može dovesti do prestanka rada bubrega kada je potrebna dijaliza ili transplantacija bubrega.

g84a4282.jpg
Presscentar 
Ass dr Milica Kravljača, nefrolog sa Klinike za nefrologiju UKC Srbijefoto: Presscentar

Doktorka Kravljača ističe da nelečna ili loše regulisana hipertenzija svakako jeste rizik mnogo bržeg propadanja bubrega i nastanka bubrežne slabosti u odnosu na lečenu i dobro regulisanu arterijsku hipertenziju. Ukoliko se ne leči, kod oko 40 odsto bolesnika sa hipertenzijom će doći do oštećenja bubrega.

kontrolni-pregled-shutterstock-2187815213.jpg
Shutterstock 
foto: Shutterstock

Analize krvi i urina najvažnije za praćenje zdravlja bubrega

Povišen krvni pritisak i bubreg su dvosmerno povezani, odnosno bolesti bubrega mogu biti posledica, ali i uzrok arterijske hipertenzije.

- Bolesti bubrega koje dovode do nastanka hipertenzije mogu zahvatiti jedan bubreg (npr. zastoj u oticanju urina, suženje bubrežne arterije, hronični pijelonefritis, ciste na bubregu) ili oba bubrega (glomerulonefritisi, urođene bolesti bubrega i dr.) - objašnjava doktorka.

Zdravlje bubrega važno je pratiti na prvom mestu redovnim kontrolama krvi i urina. Doktorka Kravljača objašnjava su najznačajniji markeri bubrežne funkcije koji se određuju iz krvi su kreatinin i urea, i njih je moguće uraditi u svakoj laboratoriji.

- Drugi, jednako važan i svuda dostupan test provere zdravlja bubrega je pregled urina. On podrazumeva fizički, hemijski i pregled sedimenta urina. Najranija oštećenja bubrega pokazuju nam pozitivni albumini u urinu, pa je zbog toga važno uraditi i ovaj test kada god je moguće.

foto: Shutterstock

Krvni sudovi očnog dna su ogledalo krvnih sudova bubrega

Vrlo važne informacije o bolesti bubrega daje i ultrazvučni pregled. Ukoliko je arterijska hipertenzija dovela do bubrežne slabosti, ultrazvuk će ukazati na bubrege smanjene veličine, tanjeg i hiperehogenog parenhima, navod dr Kravljača.

- Uvek se savetuje i pregled krvnih sudova očnog dna koji su praktično slika u ogledalu krvnih sudova bubrega – ukoliko se na ovim krvnim sudovima nađe hipertenzivno oštećenje (tzv. hipertenzivna retinopatija) znamo da je takav nalaz i na krvnim sudovima bubrega. U prilog hipertenzivnom oštećenju bubrega govore i oštećenja drugih organa, kao što su hipertrofija leve komore srca (koja se vidi na EKG-u ili ultrazvuku srca), periferna arterijska bolest, bolest krvnih sudova srca ili mozga

smanjivanje-soli-shutterstock-2091900406.jpg
Shutterstock 
foto: Shutterstock

Pored lekova važan je i zdrav životni stil

Pacijenti koji imaju udruženu hipertenziju i hronično oboljenje bubrega, važno je da pažljivo prate kako terapiju određenu od strane lekara, tako i određena pravila u načinu života, kaže dr Kravljača.

- Osnovne nefarmakološke mere za pacijente sa hipertenzijom i hroničnom bolešću bubrega su redukcija unosa soli (< 2="" g="" na="" dan)="" i="" umerena="" fizička="" aktivnost="" (preporučuje="" se="" oko="" 150="" min="" nedeljno,="" odnosno="" u="" skladu="" sa="" kardiovaskularnom="" i="" fizičkom="" tolerancijom="" svakog="" pojedinca="" prema="" preporuci="" />

Uz primenu određene terapije sistolni (gornji) krvni pritisak kod ovih pacijenata treba da bude do 120 mmHg.

- Kada govorimo o farmakološkim merama, prva linija antihipertenzivne terapije kod ove grupe pacijenata su lekovi iz grupe blokatora renin-angiotenzin-aldosteron sistema, o čemu naravno vode računa njihovi lekari. Uz primenu obe vrste terapije, sistolni (gornji) krvni pritisak kod ovih pacijenata treba da bude do 120 mmHg. Tada kažemo da je hipertenzija kod bolesnika sa hroničnom bolešću bubrega dobro regulisana - objašnjava dr Kravljača.

Olivera Marković

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.