Svetski dan obolelih od celijakije: Bolest o kojoj se i dalje premalo zna, a ovo su najčešći simptomi
Celijakija je hronično oboljenje tankog creva koje se aktivira unosom glutena kod osoba sa genetskom predispozicijom. Iako se nekada smatralo da je u pitanju retka bolest koja uglavnom pogađa decu, danas se zna da celijakija može da se razvije u bilo kom životnom dobu. Statistika pokazuje da žene obolevaju češće nego muškarci.
Svetski dan obolelih od celijakije, koji se obeležava 16. maja, podseća na važnost pravovremenog prepoznavanja simptoma i pravilne terapije ove autoimune bolesti.
Gluten, koji pokreće imunološku reakciju kod obolelih, protein je koji se nalazi u žitaricama – prvenstveno u pšenici, ječmu, raži, a u manjoj meri i u ovsu. Zbog svoje sposobnosti da poboljša teksturu i ukus hrane i zadrži vlagu, gluten je široko rasprostranjen u prehrambenoj industriji, naročito u proizvodima od testa.
- Ljudi često ne znaju da gluten ne postoji samo u testu i pecivima – on se nalazi i u prerađenom mesu, sladoledu, sosevima, začinima, pa čak i u nekim lekovima i suplementima. Zato je neophodno da pacijenti sa celijakijom budu detaljno edukovani o zabranjenim i dozvoljenim namirnicama - ističe mr ph Jovana Bojović, farmaceutkinja Farmaceutske komore Srbije.
Celijakija se može manifestovati nizom simptoma, kako onima koji zahvataju probavni trakt, tako i simptomima koji uopšte ne upućuju na crevnu bolest. Najčešće tegobe su hronična dijareja, bolovi u stomaku, nadutost, povraćanje, gubitak telesne mase ili pak hronični zatvor. S druge strane, bolest se može ispoljiti i kroz hroničan umor, anemiju, zaostajanje u telesnom rastu kod dece, poremećaje hormonskog razvoja, promene na zubima, osteoporozu, pa i neurološke simptome poput glavobolja ili epilepsije.
- Često imamo pacijente koji nemaju izražene probavne smetnje, ali se javljaju zbog umora, loše krvne slike, bolova u kostima ili promena na koži. U takvim slučajevima lekar mora da bude posebno pažljiv, jer se bolest može ’sakriti’ iza drugih stanja - objašnjava Bojović.
Kod dece se celijakija najčešće javlja između sedmog i dvadeset četvrtog meseca života, a simptomi mogu biti vrlo izraženi. Kod odraslih, bolest se češće otkriva kasno, jer je klinička slika često atipična.
Dijagnoza celijakije postavlja se kombinacijom laboratorijskih analiza i biopsije sluznice tankog creva. Tek nakon potvrde nalaza moguće je pristupiti adekvatnom lečenju.
Za sada, jedini efikasan način lečenja celijakije je stroga, doživotna bezglutenska dijeta.
- To nije samo izbacivanje hleba i testa. To je potpuna promena životnih navika. Oboleli moraju da provere svaku deklaraciju, da budu oprezni i kada jedu u restoranima, i da uvek znaju šta tačno unose u organizam - kaže Bojović.
Alternativa glutenu postoje – to su namirnice kao što su kukuruz, proso, pirinač, heljda, amarant, kinoa, kao i sveže, neprerađeno meso, riba, voće i povrće.
Kod većine pacijenata poboljšanje dolazi već u roku od nekoliko nedelja od uvođenja dijete. Ipak, bezglutenska ishrana često dovodi do nutritivnih nedostataka.
- Pacijenti sa celijakijom često imaju manjak vitamina D, kalcijuma, gvožđa, folne kiseline, ali i dijetalnih vlakana. To može uzrokovati anemiju, osteoporozu i veću sklonost ka infekcijama. Zato je važno ne samo da se pridržavaju dijete, već i da redovno kontrolišu krvnu sliku i uzimaju suplemente po preporuci lekara - napominje Bojović.
U tom kontekstu, i vakcinacija postaje važna preventivna mera.
- Zbog oslabljenog imunog sistema, oboleli češće obolevaju od virusnih i bakterijskih infekcija. Zato u apotekama postoje savetnici za vakcinaciju, a njihovu lokaciju je moguće pronaći na sajtu Farmaceutske komore Srbije - dodaje Bojović.
Zakonodavni okvir u Srbiji prepoznaje potrebe osoba sa celijakijom. Osobe sa potvrđenom dijagnozom imaju pravo na sedam kilograma bezglutenskog brašna mesečno, koje dobijaju na lekarski recept. Recept izdaje lekar opšte prakse na osnovu mišljenja gastroenterologa, gastroenterologa-pedijatra ili pedijatra u okviru službe za gastroenterologiju.
- Brašno se može preuzeti u bilo kojoj apoteci, državnoj ili privatnoj, koja ima ugovor sa Republičkim fondom za zdravstveno osiguranje. To je zaista značajna podrška pacijentima, kako u zdravstvenom, tako i u finansijskom smislu - kaže Bojović.
Iako je život sa celijakijom izazovan, uz pravilnu dijagnostiku, kvalitetnu edukaciju i podršku stručnjaka, bolest može biti uspešno kontrolisana. Ključno je na vreme je prepoznati, i ne ignorisati signale koje telo šalje.
Jelena je imala 21 godinu kada je izgubila vid na levom oku. A onda je stigla dijagnoza multiple skleroze: "Kao da sam hodala po zemlji koja se trese"