Kako prepoznati terminalnu bubrežnu slabost? Nefrolog otkriva 3 načina lečenja i prednosti transplantacije
Ono što mnogi ne znaju jeste da bubrezi mogu sasvim solidno da održavaju ravnotežu u organizmu čak i kada obavljaju svega petnaestak procenata svoje normalne funkcije.
Bubrezi su izuzetno važni organi koji funkcionišu kao filteri za našu krv. Iako se često ne obraća dovoljno pažnje na njihovo zdravlje, oni u tišini obavljaju ključne funkcije - uklanjaju otpadne materije, višak vode i elektrolita, regulišu kiselost krvi, krvni pritisak i učestvuju u proizvodnji hormona koji utiču na stvaranje crvenih krvnih zrnaca i metabolizam kalcijuma i fosfora. Kada bubrezi potpuno izgube svoju funkciju i više ne mogu da se oporave, govorimo o terminalnoj bubrežnoj slabosti, objašnjava za naš portal nefrolog prof. dr Rajko Hrvačević i otkriva koji simptomi najčešće ukazuju na ovo stanje, koje su metode lečenja danas dostupne pacijentima, kao i zašto se transplantacija smatra najboljim, ali ne i idealnim rešenjem.
- Ono što mnogi ne znaju jeste da bubrezi mogu sasvim solidno da održavaju ravnotežu u organizmu čak i kada obavljaju svega petnaestak procenata svoje normalne funkcije. Međutim, kada kapacitet padne ispod deset procenata, govorimo o terminalnoj bubrežnoj insuficijenciji, stanju u kojem bubrezi više ne obavljaju svoju ulogu i organizmu preti ozbiljna intoksikacija - navodi naš sagovornik.
Kako prepoznati?
U ranim fazama bubrežnih bolesti simptomi su često blagi ili gotovo neprimetni, pa fizički pregled može da bude sasvim uredan. Pravo stanje otkriva se tek kroz detaljne laboratorijske analize i radiološka ispitivanja. A kada funkcija bubrega počne ozbiljno da slabi, prvi znaci koje pacijenti mogu da osete su brzo zamaranje, gubitak apetita, mučnina, svrab, povraćanje, oticanje tela, bol u grudima, pa čak i poremećaji seksualne funkcije, sugeriše dr Hrvačević.
- U takvim slučajevima pristupa se jednoj od tri metode lečenja. Prva je hemodijaliza, poznata kao prečišćavanje krvi pomoću posebnih aparata. Druga je peritoneumska dijaliza, koja koristi trbušnu maramicu kao prirodni filter, a treća i najpoželjnija opcija je transplantacija bubrega - navodi naš sagovornik.
Te tri metode se međusobno ne isključuju, već se često koriste sukcesivno, u zavisnosti od potrebe i stanja pacijenta. Bolesnik, naravno, donosi odluku o izboru terapije na osnovu informacija koje mu lekar pruži, ali ponekad, usled medicinskih ograničenja, izbor nije moguć. Na primer, osobe sa oštećenim krvnim sudovima ne mogu da imaju pristup za hemodijalizu, dok pacijenti sa određenim bolestima trbušne duplje nisu kandidati za peritoneumsku dijalizu.
Transplantacija i njene prednosti
Transplantacija bubrega se danas smatra najsveobuhvatnijim i najprihvatljivijim rešenjem za pacijente u terminalnoj fazi bubrežne slabosti.
- Za razliku od dijalize, transplantacija omogućava efikasnije uklanjanje toksina iz organizma, što se značajno odražava na energiju i kvalitet života pacijenta. Osim toga, smanjuje se rizik od komplikacija koje nastaju kod dugotrajne dijalize, poput oštećenja kostiju, krvnih sudova, srca, nerava i pojave hronične anemije - kaže dr Hrvačević.
Velika prednost transplantacije jeste i smanjenje ograničenja u svakodnevnom životu - pacijent slobodnije putuje, fizički je aktivniji, a kod mnogih se vraća i seksualna i reproduktivna funkcija. Kod žena se normalizuje hormonski status i ponovo uspostavlja menstrualni ciklus, dok se kod oko 50 odsto muškaraca povećava broj spermatozoida.
Ipak, ova procedura nije bez rizika.
- Strahovi su razumljivi - operacija nosi svoje rizike, a neizvesnost uspeha i potreba za doživotnom imunosupresivnom terapijom umeju da opterete pacijenta. Takođe, dugoročne posledice lekova koji sprečavaju odbacivanje presađenog bubrega mogu da uključuju maligne bolesti i infekcije - naglašava prof. Hrvačević.
Dijaliza i hronične komplikcije
Dijaliza, s druge strane, iako životno važna, nije ni približno efikasna kao zdravi bubrezi. Njome se uklanja samo deset do dvadeset procenata toksinakoje bi zdravi bubrezi izbacili iz organizma, a eliminacija supstanci sa većom molekulskom težinom je još teža.
- Nažalost, bolesnici koji godinama idu na dijalizu često razvijaju niz hroničnih komplikacija, a u našoj zemlji zabrinjava i visoka učestalost infekcije virusom hepatitisa C u dijaliznim centrima, za koji vakcina još uvek ne postoji - upozorava profesor.
Iako nijedna opcija nije idealna, transplantacija bubrega ostaje najbolja šansa za potpuni povratak kvalitetnom životu. Kako ističe prof. dr Rajko Hrvačević, rana dijagnoza i dobar izbor terapije presudni su faktori u borbi protiv terminalne bubrežne insuficijencije.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.