Slušaj vest

Retki, ali veoma opasan Bundibugjo virus, koji pripada istoj porodici kao ebola, izazvao je najveću epidemiju do sada u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi. Stručnjaci upozoravaju da je izbijanje ove bolesti pokazalo koliko zdravstveni sistemi teško prepoznaju i obuzdavaju retke infekcije za koje ne postoje ni odobrena vakcina ni specifična terapija.

U radu objavljenom u časopisu The New England Journal of Medicine, profesorka biologije i virusologije na Univerzitetu u Bostonu dr Nensi Saliven navodi da bi ova epidemija trebalo da bude upozorenje da se svet ne sme pripremati samo za poznate zarazne bolesti koje najčešće dospevaju u centar pažnje.

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, do 11. juna ove godine potvrđeno je 695 slučajeva i 138 smrtnih ishoda u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi, što ovu epidemiju čini većom od prethodne dve zabeležene epidemije Bundibugjo virusa, iz 2007. i 2012. godine.

Teško se razlikuje od drugih bolesti

Bundibugjo virus izaziva tešku hemoragijsku groznicu koja može dovesti do jakog zapaljenja, oštećenja krvnih sudova, nekontrolisanih krvarenja i otkazivanja više organa. Prenosi se direktnim kontaktom sa telesnim tečnostima zaražene osobe, zbog čega su zdravstveni radnici i članovi porodice među najugroženijima. Ovogodišnja epidemija prepoznata je tek nakon smrti medicinske sestre.

Bundibugjo virus test iz krvi, epruveta
U mnogim delovima Afrike uzorci moraju da se šalju u udaljene referentne laboratorije, što odlaže dijagnozu za više dana ili čak nedelja Foto: Shutterstock

Dodatni problem predstavlja to što prvi simptomi - povišena temperatura, malaksalost i drugi nespecifični znaci bolesti - veoma podsećaju na malariju, tifus i druge česte infekcije, pa se dijagnoza ne može postaviti samo na osnovu kliničke slike. Laboratorijska potvrda je neophodna, ali u mnogim delovima Afrike uzorci moraju da se šalju u udaljene referentne laboratorije, što odlaže dijagnozu za više dana ili čak nedelja.

Stručnjaci upozoravaju da upravo takva kašnjenja omogućavaju dalje širenje virusa i otežavaju izolaciju obolelih i praćenje njihovih kontakata.

Iako su poslednjih godina razvijene vakcine i terapije protiv ebole i nekih srodnih virusa, za Bundibugjo virus još ne postoji odobrena vakcina niti specifično lečenje. Autori rada zato ističu da planovi za odgovor na epidemije moraju obuhvatiti i retke, zanemarene patogene, jer je nemoguće unapred predvideti koji će virus izazvati sledeću veliku epidemiju.

Izvor: Scitechdaily.com/Zdravlje.kurir.rs

Šest godina od proglašenja kovid pandemije: Posle 7 miliona umrlih da li smo spremniji za sledeću veliku epidemiju?