Svetski dan osoba sa Daunovim sindromom: Više smo slični nego različiti
Daunov sindrom jedan je od najčešćih genetskih poremećaja kod ljudi (1:700). Može se javiti u svakoj porodici, rasi ili socijalnoj grupaciji, a osobe koje imaju ovaj sindrom na 21. paru hromozoma umesto dva, imaju tri hromozoma.
Upravo taj višak genetskog materijala je odgovoran za promene na fizičkom i mentalnom planu, a ono što je ovim osobama najneophodnije jesu bolje razumevanje, ljubav, podrška i adekvatna nega. Prema poslednjim statistikama, oko 3.500 osoba sa Daunovim sindromom živi u Srbiji.
Empatični i nasmejani
Ne postoji lek, ni način za lečenje ovog sindroma, a pored intelektualnih poteškoća (IQ se kreće u rasponu od 25-80), oko 40 odsto dece sa Daunovim sindromom ima urođene srčane mane koje su i najčešći uzrok prerane smrti. Takođe, oko 60 odsto ove dece ima probleme sa sluhom, 30-40 odsto dece ima problem sa vidom, 15-20 odsto ima disfunkciju tireoidne žlezde. Deca sa Daunovim sindromom više su sklona razvoju leukemije u prvim godinama života, a u zrelom dobu i Alchajmerove bolesti.
Takođe, odlikuje ih karakterističan izgled, niži su rastom sa iskošenim, više razmaknutim očima, nisko postavljenih ušiju, kratkim vratom, izmenjenim i slabijim mišićnim tonusom.
Iako se razlikuju prema karakteru, kao i sva ostala deca, ono što im je zajedničko jeste da su izuzetno empatični, srdačni, topli i nasmejani, ali i da imaju česte promene raspoloženja, pa izlivi emocija radosti mogu da pređu u ljutnju vrlo brzo, tvrdoglavi su i vole pažnju. Njihova tvrdoglavost je do određene granice uglavnom simpatična, imaju veliku potrebu da grle i da ostvare lični kontakt "zahtevajući" i očekujući da im se pokazana emocija uzvrati.
Roditelji i društvo
Deca s Daunovim sindromom obično nauče da hodaju, da govore, da se obuku, da sama odu u toalet, samo što se to događa kasnije u odnosu na njihove vršnjake. Takvoj deci treba posvetiti veću pažnju i kod kuće (odnos roditelja je veoma važan) i van kuće (uključivanje u specijalne programe, rad sa defektologom, psihologom, logopedom) da bi se potencijali koje takvo dete poseduje maksimalno stimulisali i razvili.
Pre stotinak godina dužina života ovih osoba iznosila je u proseku oko devet godina, dok je danas zahvaljujući blagovremenoj dijagnostici i lečenju urođenih anomalija, životni vek produžen na 50 godina i duže.
U našoj zemlji osobe sa Daunovim sindromom obično žive u svojim porodicama, a u razvijenim zemljama sveta žive u zajednicama, polu-samostalno, vode računa o sebi, učestvuju u kućnim poslovima, rade, privređuju u zajednici (kod nas su u poslednje vreme urađeni pomaci ove vrste) i međusobno se druže.
Napomenimo i da s razvojem medicine i prenatalnih dijagnostičkih testova za otkrivanje Daunovog sindroma čak 90 odsto ovih beba nikada ne dobije priliku da se rodi. To ne znači da će ona koja se rode patiti u životu, da neće moći da ostvare pun potencijal, niti da će uz podršku porodice i društva voditi kreativan i ispunjen život jednako uspešno kao i bilo koje drugo dete, naglašavaju stručnjaci.
Oko 90 % ljudi u svetu će barem jednom u životu imati HPV infekciju: Vakcinacija je ključna u prevenciji