U Srbiji još nema infekcije virusom Zapadnog Nila: Evo zašto smo leti u najvećem riziku i koje su mere prevencije
Groznica Zapadnog Nila je virusno oboljenje koje se na čoveka prenosi ubodom zaraženog komarca. Od početka ove godine, pa do 18. juna, nijedna zemlja u Evropi nije prijavila slučajeve infekcije ovim virusom, a bolest još nije registrovana ni na teritoriji Srbije.
Glavni vektor u našem regionu je Culex pipiens, vrsta komarca široko rasprostranjena i prilagođena uslovima života kako u urbanim, tako i u ruralnim sredinama Srbije. Svi stanovnici i posetioci područja u kojima je zabeležena aktivnost virusa izloženi su riziku od infekcije, naročito osobe koje borave ili rade na otvorenom.
Groznica Zapadnog Nila (GZN) je prisutna u Evropi još od 1960-ih godina, sa sporadičnim epidemijama u istočnim i južnim zemljama. Od 2010. beleži se porast broja obolelih, uključujući i pojavu u urbanim sredinama.
Prema poslednjem izveštaju Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti,do 18. juna 2025. nije prijavljen nijedan slučaj infekcije kod ljudi u Evropi.
Epidemiološki nadzor u Srbiji
Od 2012. godine, GZN je obuhvaćena sistemom obaveznog prijavljivanja zaraznih bolesti. Nadzor sprovode instituti i zavodi za javno zdravlje u saradnji sa zdravstvenim ustanovama. Laboratorijska potvrda se radi u Nacionalnoj referentnoj laboratoriji Instituta “Torlak”.
Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ je 1. juna 2025. poslao stručno-metodološko uputstvo za sprovođenje nadzora mreži zavoda i instituta u zemlji.
Od 1. do 22. juna 2025. godine, nije registrovan nijedan slučaj obolevanja u Srbiji.
Najveći broj slučajeva beleži se tokom leta
GZN je sezonsko oboljenje, a najveći broj slučajeva beleži se tokom leta i rane jeseni, kada su komarci najaktivniji. U Srbiji se prvi oboleli najčešće registruju u drugoj polovini jula, dok se najveći broj slučajeva javlja u avgustu i septembru.
Prirodni rezervoari virusa su različite vrste ptica, posebno migratorne, u kojima virus može dugo da cirkuliše bez izazivanja bolesti. Komarci se zaražavaju hraneći se krvlju zaraženih ptica, a zatim mogu preneti virus na čoveka i druge sisare.
Čovek i konj su tzv. “slepi domaćini” – iako mogu razviti simptome bolesti, u njihovoj krvi se ne razvija dovoljna koncentracija virusa za dalje širenje infekcije.
Simptomi, težina bolesti i moguće komplikacije
U većini slučajeva (80–90%), infekcija virusom Zapadnog Nila prolazi bez simptoma. Kod 10–20% zaraženih javlja se blaža forma bolesti slična gripu – povišena temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, umor, osip i uvećani limfni čvorovi.
Teži oblik bolesti, koji pogađa centralni nervni sistem, razvije manje od 1% zaraženih. U tim slučajevima dolazi do encefalitisa ili meningitisa (neuroinvazivna forma bolesti), što zahteva hospitalizaciju.
Rizik od težih oblika je veći kod osoba starijih od 55 godina, kao i kod onih sa hroničnim oboljenjima (kancer, dijabetes, bubrežne bolesti, hipertenzija).
Neuroinvazivni oblik može izazvati:
* ukočen vrat
* dezorijentisanost
* tremor
* paralizu
* komu
Oporavak može trajati nedeljama ili mesecima, a posledice ponekad mogu biti trajnog karaktera (problemi s pamćenjem, mišićna slabost, depresija).
Preporučene mere prevencije
Radi smanjenja rizika od infekcije, preporučuju se sledeće mere lične zaštite od uboda komaraca:
* Korišćenje repelenata na otkrivenim delovima tela prilikom boravka na otvorenom
* Nošenje odeće koja pokriva ruke i noge (dugi rukavi, duge nogavice)
* Izbegavanje boravka na otvorenom u vreme sumraka i zore
* Postavljanje mreža protiv komaraca na prozore i oko kreveta
* Uklanjanje stajaće vode iz posuda, kanti, saksija, starih guma
* Boravak u klimatizovanim prostorima
* Poseban oprez tokom putovanja u tropske i suptropske krajeve
U slučaju simptoma sličnih neuroinvazivnoj bolesti – odmah se obratiti lekaru
Mučite se sa gubitkom težine? Evo zašto bi trebalo da dodate cveklu u svoju ishranu