Jedna bolest zvana MS, a hiljadu simptoma: Neurolog otkriva koliko je napredovalo njeno lečenje
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborPovodom Svetskog dana multiple skleroze, koji se obeležava 30. maja, stručnjaci podsećaju da je reč o hroničnoj bolesti centralnog nervnog sistema koja se ne ispoljava kod svih pacijenata na isti način. Upravo zbog raznovrsnih simptoma i nepredvidivog toka često se naziva i "bolešću sa hiljadu lica", a prvi znaci ponekad mogu da budu toliko različiti da se na dijagnozu čeka mesecima, pa i godinama. Neurolog dr Gorica Đokić na svom blogu objašnjava kako bolest nastaje, kojim simptomima može da počne, kako se postavlja dijagnoza i od čega zavisi njen tok.
- Multipla skleroza je imunološki posredovano autoimuno oboljenje koje zahvata mozak i kičmenu moždinu i u zavisnosti od regije u kojoj dolazi do stvaranja tzv. plaka, zavisi i simptomatologije. Kod velikog broja slučajeva bolest počinje gubitkom vida i naglo nastalom slabovidošću, ali i vrtoglavicom, slabošću nogu, glavoboljom, pa i poremećajima sa mokrenjem, ali retko kao izolovanim simptomom - navodi dr Đokić.
Od ostalih simptoma tu su tremor, osećaj strujanja duž kičme pri savijanju vrata unapred (Lermitov znak), nerazgovetan govor, problemi sa seksualnom funkcijom, poremećaji rada creva, dok se kod nekih pacijenata javlja i depresija, anksioznost, kao i drugi psihijatrijski simptomi.
- Većina ljudi sa MS ima relapsno-remitirajući tok bolesti. Oni doživljavaju periode pogoršanja bolesti (relapse), nakon čega se simptomi delimično ili u potpunosti povlače. Periodi remisije mogu da traju mesecima ili čak godinama.
Kako se postavlja dijagnoza
Raznovrsnost simptoma i različiti tokovi bolesti često otežavaju postavljanje dijagnoze, zbog čega je za potvrdu multiple skleroze potrebno više dijagnostičkih metoda.
- Snimak magnetnom rezonancom predstavlja neuroradiološku dijagnostičku metodu za potvrđivanje dijagnoze multiple skleroze, ali tek nakon detaljnog neurološkog pregleda. Postoje i druge pomoćne metode dijagnostike i utvrđivanja stepena aktivnosti ove bolesti, od kojih su najvažnije imunološke analize likvora (moždano-kičmene tečnosti) i tzv. evocirani potencijali (SEP, VEP, AEPMS) koji spadaju u neurofiziološke dijagnostičke metode - sugeriše dr Đokić.
Evocirani potencijali su testovi kojima se meri kako nervni sistem prenosi električne signale od očiju, ušiju ili kože do mozga. Oni mogu da pokažu oštećenja nervnih puteva čak i kada osoba nema izražene simptome.
Terapijske opcije
Multipla skleroza danas se leči različitim terapijskim pristupima, u zavisnosti od tipa bolesti i faze u kojoj se pacijent nalazi. Za kontrolu relapsa koriste se kortikosteroidi i terapijska izmena plazme, dok terapije koje modifikuju tok bolesti imaju za cilj da uspore napredovanje bolesti i smanje učestalost pogoršanja.
- Danas pacijentima sa multiplom sklerozom stoje na raspolaganju brojne terapijske mogućnosti, od injekcionih beta interferona i glatiramer-acetata, preko intravenskih tretmana kao što su okrelizumab i natalizumab, do oralnih terapija poput dimetil fumarata, teriflunomida i siponimoda, što omogućava individualizovan pristup i bolje kontrolisanje bolesti.
Matične ćelije jesu nada, ali ne i čudesni lek
Ipak, kod najtežih oblika bolesti i dalje se istražuju dodatni terapijski pristupi. Poslednjih godina u svetu se razvija i primenjuje metoda intenzivne imunosupresije, nakon koje sledi autologna transplantacija matičnih ćelija (AHSCT), odnosno transplantacija matičnih ćelija samog pacijenta.
- AHSCT metoda se ispituje i u brojnim drugim stanjima, od drugih autoimunih bolesti, preko neurodegenerativnih bolesti, do stanja nakon povrede kičmene moždine i nakon infarkta srca. Na osnovu rezultata velikih multicentričnih studija lečenja MS-a AHSCT metodom, može se zaključiti da ova metoda ne leči samu bolest, ali kod najvećeg broja pacijenata (od 74-85%) zaustavlja progresiju bolesti u periodu od tri godine, kod mnogo manjeg broja dovodi do minimalnog poboljšanja (do 20%), a procenat smrtnosti u periodu od tri godine je od 5-8%. Efikasnost je veća ukoliko je odabir pacijenata precizniji nakon detaljnih kardioloških pregleda i procene stepena onesposobljenosti. AHSCT jeste nada, ali nažalost ne u onoj meri kako se navodi u medijima - poručuje dr Gorica Đokić.