studija otkriva

Svaki osmi novi slučaj raka dovodi se u vezu s infekcijama: Koji virusi i bakterije nose rizik

Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izbor
Shutterstock Infekcije virusima hepatitisa B i C doprinose razvoju raka jetre
Oko 12 odsto novih slučajeva raka povezano je s infekcijama. Koji virusi i bakterije povećavaju rizik i kako se mogu sprečiti.
  • IARC navodi da je oko 12 odsto novih slučajeva raka u svetu tokom 2024. povezano sa 12 infektivnih uzročnika, pa je svaki osmi novi slučaj vezan za infekcije.
  • Najčešće su u pitanju HPV, hepatitis B i C, Helicobacter pylori i EBV, dok većina zaraženih ipak ne razvije rak.
  • Prevencija je moguća kroz vakcine protiv hepatitisa B i HPV-a, kao i lečenje H. pylori i HIV infekcije.

Rak ponekad deluje kao bolest čiji uzroci nisu u potpunosti jasni. Stručnjaci često napominju da je karcinom posledica delovanja različitih faktora kao što su genetske mutacije, zagađenje i drugi izvori oštećenja DNK. Oštećenja DNK koja se vremenom akumuliraju mogu da oslabe sposobnost organizma da spreči nekontrolisani rast ćelija i na kraju da dovedu do stvaranja tumora.

Određene infekcije još su jedan značajan uzrok raka, ali neće sve inficirane osobe dobiti rak, naprotiv, postoji samo mogućnost da dođe do bolesti kod manjeg broja osoba. Otkrivanje jasne veze između određenih infekcija i malignih bolesti budi nadu da bi se kontrolom određenih infekcija mogle da spreče neke vrste raka.

Nedavni izveštaj Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC), koja deluje u okviru Svetske zdravstvene organizacije, objavljen u časopisu The Lancet Oncology, pokazao je da je oko 2,3 miliona slučajeva, odnosno 12 odsto svih novih slučajeva raka u svetu tokom 2024. godine, bilo pripisano delovanju 12 infektivnih uzročnika. Nisu svi uzročnici virusi; među njima su i bakterije i paraziti. To znači da je svaki osmi novi slučaj raka u svetu posledica delovanja infekcije, pokazuje nova studija.

Bitna napomena

Ovo istraživanje govori o povezanosti određenih infekcija s nastankom raka. Sve ne znači da će svaka osoba zaražena nekim od navedenih virusa dobiti rak. U mnogim slučajevima infekcija je jedan od više faktora rizika, a dostupnost vakcina, mogućnosti lečenja i rizik od razvoja bolesti razlikuju se u zavisnosti od infekcije.

Koje infekcije se dovode u vezu s razvojem karcinoma?

Određeni tipovi humanog papiloma virusa (HPV) odgovorni su za većinu slučajeva raka grlića materice, ali i za rak glave i vrata, kaže Harijet Ramgej (Harriet Rumgay), epidemiološkinja u IARC-u i jedna od autorki novog izveštaja.

Oko 4 odsto novih dijagnoza raka u 2024. godini moglo bi se pripisati delovanju HPV infekcije.

Lekari i istraživači već decenijama znaju da infekcije virusima hepatitisa B i C takođe doprinose razvoju raka jetre. Postoje i snažni dokazi da je rak želuca posledica delovanja bakterije Helicobacter pylori, koja inficira želudac i tanko crevo. Procenjuje se da je infekcija bakterijom H. pylori bila povezana sa oko 760.000 novih slučajeva raka u svetu tokom 2024. godine, što odgovara približno 4 odsto svih novih slučajeva raka.

Epštajn–Barov virus (EBV) izaziva mononukleozu i prisutan je kod više od 90 odsto svetske populacije Foto: Shutterstock

Epštajn–Barov virus (EBV) izaziva mononukleozu i prisutan je kod više od 90 odsto svetske populacije. Stručnjaci ovaj virus dovode u vezu sa približno 1 odsto novih dijagnoza raka. EPV virus dovodi se u vezu s limfomima, karcinomom nazofarinksa (područja iza nosa) i rakom želuca.

Navedena studija je kao kancerogene identifikovala još sedam infekcija, uključujući i HIV.

Većina osoba koje imaju neku od navedenih infekcija ipak neće dobiti rak. Osim toga, bolest se ne razvija odmah, može da prođe više godina od infekcije do pojave raka. Sama infekcija često je samo jedan od nekoliko faktora rizika koji doprinose nastanku određene vrste raka.

Na primer, kada je reč o relativno visokoj učestalosti karcinoma nazofarinksa povezanih sa EBV-om u Kini, istraživači smatraju da ulogu imaju i određena genetska predispozicija i faktori životne sredine.

Zašto neke infekcije izazivaju rak?

Stručnjaci kažu da sve zavisi od načina delovanja same infekcije. Kod HIV-a infekcija potiskuje funkciju imunskog sistema i olakšava razmnožavanje drugih virusa koji mogu da izazovu rak.

Bakterija H. pylori oštećuje tkivo i proizvodi toksine koji narušavaju prirodne mehanizme organizma za kontrolu rasta i deobe ćelija, što sve može dovesti do razvoja raka.Virusolog dr Kler Šenon-Lou (Claire Shannon-Lowe) sa Univerziteta u Birmingemu u Ujedinjenom Kraljevstvu proučava povezanost EBV-a i raka. Ona nije učestvovala u ovom istraživanju, ali kaže da ključnu ulogu u razvoju bolesti ima način na koji se virus skriva u imunskim ćelijama B-limfocitima.

- Postoji čitav niz procesa putem kojih sam virus deluje na ćeliju, navodeći je da neprestano raste - kaže ona. Na primer, virus blokira prirodni proces ćelijskog čišćenja i uklanjanja oštećenih ili nepotrebnih sastojaka. EBV može da ometa normalne procese u ćeliji koji doprinose održavanju njene funkcije i kontroli rasta. Takve promene mogu da budu uzrok razvoja malignih ćelija

Na primer, bakterija H. pylori se može iskoreniti antibioticima, čime se smanjuje i rizik od raka želuca Foto: Profimedia

Kako se ove vrste raka mogu sprečiti?

Lekari napominju da za neke od ovih infekcija postoje terapije. Na primer, bakterija H. pylori se može iskoreniti antibioticima, čime se smanjuje i rizik od raka želuca. Lečenje HIV infekcije takođe smanjuje mogućnost razvoja raka povezanog sa ovom infekcijom.

Za neke druge infekcije sa liste postoje vakcine.

- Vakcina protiv hepatitisa B bila je prva vakcina koja je pokazala da se prevencijom virusne infekcije može sprečiti i razvoj određenih vrsta raka, pre svega raka jetre - kaže Ramgej.

Slično tome, vakcina protiv HPV-a, odobrena pre 20 godina, namenjena je sprečavanju raka grlića materice. Epidemiolozi koji proučavaju rak mogli bi u budućim analizama da počnu da uočavaju efekte primene HPV vakcinacije, kaže Ramgej.

- Sve više je vakcinisanih osoba koje sada dostižu uzrast u kojem bismo potencijalno mogli da uočimo uticaj vakcinacije na sprečavanje raka grlića materice i drugih vrsta raka - objašnjava ona.

Ipak, ove vakcine nisu dostupne svima, dok za neke druge infekcije nema još vakcine.

Kada je reč o sveprisutnoj EBV infekciji, za koju postoje brojni, jasno dokumentovani dokazi o njenoj ulozi u nastanku raka, nemamo još efikasnu vakcinu niti dobar način da sprečimo infekciju, kaže Ramgej.

Trenutno se ispituje više kandidata za vakcinu, a neke od njih već su u fazi kliničkih ispitivanja Foto: Shutterstock

Lorens Jang (Lawrence Young), virusolog i profesor emeritus molekularne onkologije na Univerzitetu u Voriku u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji je tokom cele karijere proučavao rak i EBV, kaže da je bilo teško zainteresovati farmaceutske kompanije za razvoj vakcina protiv EBV-a, koji za većinu osoba ipak nije opasan. Jang nije učestvovao u istraživanju IARC-a.

Međutim, zahvaljujući istraživanjima koja ukazuju na mogućnost da EBV ima određenu ulogu i u nastanku multiple skleroze, interesovanje farmaceutskih kompanija se pozitivno promenilo.

Trenutno se ispituje više kandidata za vakcinu, a neke od njih već su u fazi kliničkih ispitivanja. Za neke infekcije koje se u najnovijoj studiji dovode u vezu s rakom, posebno za herpesvirus povezan sa Kaposijevim sarkomom, potrebno je mnogo više istraživanja o mogućnostima prevencije, kaže Ramgej.

Rak debelog creva: Da li ulja koja svakodnevno koristimo za prženje povećavaju rizik od bolesti?

Izvor: time.com/ zdravlje.kurir.rs

https://zdravlje.kurir.rs/vesti/9909233/epstajn-bar-virus-i-multipla-skleroza-nova-otkrica