Kako ADHD izgleda u odrasloj dobi? Neuronaučnik objašnjava kako da prepoznate poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću
ADHD je poremećaj koji utiče na koncentraciju, izaziva nemir i impulsivnost. Osobe sa ADHD-om suočavaju se sa izazovima u svakodnevnim aktivnostima, što narušava kvalitet života.
Kada kažemo ADHD mislimo na poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću (engl. ADHD - Attention- Deficit Hyperactivity Disorder).
Iako se čini da se o ADHD-u tek nedavno počelo pričati, stručnjaci su počeli da prate simptome ADHD-a još 1798. godine. Međutim, sama dijagnoza, kao i spoznaja da ovo stanje opstaje i u odraslom dobu, poslednjih godina samo napreduje.
Iako ADHD može doneti neke pozitivne aspekte, on takođe donosi značajne izazove u svakodnevnom životu.
Neuronaučnik Din Barnet objasnio je kako je živeti sa ADHD-om kao odrasla osoba, odgovarajući na šest najvećih pitanja koja ljudi postavljaju o tom stanju, od toga šta ga uzrokuje do toga kako utiče na svakodnevni život.
Šta uzrokuje ADHD?
Stručnjaci još uvek pokušavaju da otkriju pravi uzrok ADHD-a. Pošto simptomi mogu varirati od osobe do osobe, teško je odrediti jedan uzrok.
Istraživanja su pokazala određene promene u mozgu ljudi sa ADHD-om, posebno u oblastima koje se odnose na fokus i samokontrolu. Ovo bi moglo objasniti klasične simptome poput impulsivnosti i odugovlačenja.
Zbog izražene hiperaktivnosti kod dece, ADHD se često smatra isključivo poremećajem u detinjstvu. Međutim, kako ljudi sa ADHD-om stare, hiperaktivnost se može smanjiti, što otežava prepoznavanje simptoma i dijagnozu.
Kod odraslih, ADHD se često javlja zajedno sa problemima mentalnog zdravlja kao što su depresija i anksioznost, što lekari lakše primete. Ovo može dovesti do čestih pogrešnih dijagnoza, pri čemu mnogi otkrivaju da imaju ADHD tek u kasnijim godinama. Tada nastaje problem jer lečenje zahteva ne samo ADHD već i njegove posledice.
Da li se ADHD javlja samo kod muškaraca?
Klasični stereotip ADHD-a često se odnosi na nemirne dečake koji ometaju nastavu. Veća je verovatnoća da će dečaci dobiti dijagnozu jer su njihovi simptomi povezani sa hiperaktivnim i ometajućim ponašanjem. Međutim, povećanje svesti o ADHD-u olakšava prepoznavanje simptoma kod žena.
Istraživanja pokazuju da devojčice sa ADHD-om češće imaju poteškoća sa pažnjom i koncentracijom, što ih čini manje uočljivim u svom okruženju.
Zbog toga se ADHD kod devojčica često ne prepoznaje ili se pogrešno dijagnostikuje, a mnoge žene dobijaju odgovarajuću dijagnozu tek u odraslom dobu. Naučnici upozoravaju da je ideja da ADHD nije prisutan kod devojčica veoma zastarela i neosnovana.
Da li je ADHD samo ‘trend’?
Može izgledati kao da se ADHD kod odraslih iznenada pojavio, ali to nikako nije trend. Stručnjaci su pratili simptome ADHD-a još 1798. godine. Iako je sam pojam relativno nov, ADHD se nije pojavio preko noći, a nova saznanja su samo olakšala ljudima da prepoznaju simptome i ohrabre ih da potraže pomoć.
Da li ADHD ima pozitivne strane?
Iako se ne slažu svi sa ovim tvrdnjama, neki ljudi će tvrditi da je ADHD ‘supermoć’, a ne poremećaj. Studije čak ukazuju na to da su ljudi sa ADHD-om možda bili bolji sakupljači hrane, što ukazuje na neke evolucione prednosti.
Ali budimo realni, iako postoje situacije u kojima ADHD može biti plus, to ne menja činjenicu da dolazi sa značajnim izazovima u svakodnevnom životu.
Da li bi trebalo da se osećate loše ako su vam potrebni lekovi za ADHD?
Srećom, ADHD se može kontrolisati lekovima i terapijom, ali još uvek postoji stigma oko ovih tretmana zbog koje se ljudi mogu osećati krivim ili stideti zbog njihove upotrebe.
ADHD lekovi često dobijaju lošu reputaciju kao ‘štetni stimulansi’, ali stručnjaci kažu da postoji mnogo dokaza koji ukazuju na bezbednost i efikasnost lekova u upravljanju i smanjenju posledica simptoma.
- Zato nikada ne dozvolite da vas stigma spreči da tražite pomoć. Nik Petigru, autor bestselera koji je otvoreno govorio o svom ADHD-u
- Kada je reč o lekovima za ADHD, osećam se kao da sam celog života imao slomljenu nogu koja nikada neće zarasti. Dijagnoza i lekovi su kao štake. Noga mi je još uvek slomljena i nikada neće proći, ali sada je malo lakše kretati se svetom - objasnio je on.
Pored lekova, može pomoći i terapija kod psihoterapeuta, posebno ako su se kod odrasle osobe razvile posledice nelečenog stanja.
Izvor: Net.hr/Zdravlje.Kurir.rs