Zapanjujuće otkriće: Džinovske DNK petlje u ustima potencijalna zaštita od raka
Nedavno otkriveni prstenovi nukleinske kiseline, nazvani „Inokli“, predstavljaju velike plazmide – genetske elemente koji postoje van glavnog DNK genoma mnogih mikroba i koji bi mogli doprineti zaštiti od raka.
Istraživači sa Univerziteta u Tokiju objašnjavaju da inokuli verovatno pomažu bakterijama – posebno streptokokima – da se prilagode uslovima u ustima, delujući kao svojevrsni „komplet za preživljavanje“.
- Znamo da postoji mnogo različitih vrsta bakterija u oralnom mikrobiomu, ali mnoge njihove funkcije i načini obavljanja tih funkcija su još uvek nepoznati - kaže mikrobiolog sa Univerziteta u Tokiju, Juja Kiguši.
Kako su naučnici pronašli dosad neviđene DNK strukture?
Tokom istraživanja otkriven je Inokles, primer ekstrahromozomske DNK – delova DNK koji postoje u ćelijama, u ovom slučaju bakterijama, ali izvan njihove glavne DNK.
Džinovske DNK petlje otkrivene su pažljivim proučavanjem uzoraka pljuvačke od 56 dobrovoljaca, a dalji testovi su sprovedeni na 476 uzoraka kako bi se utvrdila prevalencija inokula u opštoj populaciji. Podaci pokazuju da bi oko tri četvrtine nas moglo biti nosilac tih elemenata.
Paradoksalno, jedan od razloga što Inokles ranije nije otkriven jeste njegova ogromna veličina. Uobičajene tehnike sekvenciranja DNK se zasnivaju na sečenju DNK na manje fragmente, što olakšava čitanje, ali otežava ponovno sastavljanje većih sekvenci.
Da bi rešili ovaj problem, istraživači su izmislili sistem sekvenciranja po meri nazvan preNuc, koji je uklonio ljudsku DNK iz uzorka, smanjujući broj delova slagalice bakterijske DNK koje je potrebno prosejati.
- Prosečna veličina genoma (jednog) inokula je 350 kilobaznih parova, što je mera dužine za genetske sekvence, tako da je to jedan od najvećih ekstrahromozomskih genetskih elemenata u ljudskom mikrobiomu - kaže Kiguši. Plazmidi, drugi oblici ekstrahromozomske DNK, imaju najviše nekoliko desetina kilobaznih parova.
Ova duga dužina daje inoklesima gene za različite funkcije, uključujući otpornost na oksidativni stres, popravku oštećenja DNK i gene povezane sa ćelijskim zidom, verovatno uključene u prilagođavanje ekstracelularnom stresnom odgovoru.
Iznenađujuće, ljudi sa rakom glave i vrata među većom grupom uzoraka pljuvačke imali su daleko manje ovih DNK elemenata u ustima, što ukazuje na potencijalnu korist koju pružaju petlje. Da li bi inokuli mogli da štite od raka ili neki drugi faktor može smanjiti broj inokula, a istovremeno povećati rizik od raka, tek treba da se utvrdi.
Zaključak
Istraživači su takođe zainteresovani da ispitaju kako bi geni u Inocles-u mogli da funkcionišu, da li se mogu širiti među ljudima i kakve uticaje bi mogli imati na oralno zdravlje.
- To je kao da pronađemo knjigu sa dodatnim fusnotama zalepljenim za nju, a mi tek počinjemo da ih čitamo da bismo saznali šta rade - kaže Kiguši.
Izvor: Sciencealert.com/Zdravlje.Kurir.rs
Kanadski naučnici otkrili protein koji popravlja DNK, ovo je korak bliže vakcini protiv raka - evo o čemu se radi