VAŽNO JE DA ZNATE

Šta znači nalaz mešovite flore u urinu: Ovaj rezultat obično je bezazlen osim u jednom slučaju

Shutterstock Iako deluje zabrinjavajuće, „mešovita flora“ u urinokulturi u većini slučajeva ne ukazuje na infekciju, već na kontaminaciju uzorka
Rezultat urinokulture sa „mešovitom florom“ često izaziva nedoumice kod pacijenata. Iako zvuči zabrinjavajuće, u većini slučajeva ne ukazuje na infekciju.

Do nedavno se verovalo da je urin u bešici sterilan, ali je savremena nauka potvrdila postojanje složenog ekosistema mikroorganizama, poznatog kao urobiom, koji prirodno naseljava urinarni sistem.

Nalaz „mešovite flore distalne uretre“ znači da je u uzorku urina pronađeno nekoliko različitih vrsta bakterija, ali nijedna nije prisutna u dovoljno velikom broju da bi ukazivala na infekciju urinarnog trakta. Takav nalaz najčešće odražava normalnu bakterijsku floru koja prirodno naseljava urinarni trakt, poznatu kao urobiom. Zbog toga se u kliničkoj praksi ovaj nalaz uglavnom smatra urednim, odnosno negativnim, a ne znakom bolesti koja zahteva lečenje.

Simptomi su ključni

Najčešći razlog za nalaz „mešovite flore“ je kontaminacija uzorka tokom mokrenja, kada bakterije sa kože ili iz završnog dela uretre dospeju u urin. Ovo se češće javlja kod žena, kao i sa godinama i većim indeksom telesne mase.

Tumačenje nalaza u velikoj meri zavisi od simptoma. Ako nema peckanja pri mokrenju, bolova u donjem stomaku ili učestalog i hitnog mokrenja, nalaz se najčešće smatra bezazlenom kontaminacijom. U slučaju izraženih tegoba, lekar može posumnjati da je infekcija „zamaskirana“ i tada se obično savetuje ponavljanje urinokulture uz pravilno uzimanje uzorka kako bi se dobio pouzdan rezultat.

Kod izraženih tegoba sumnja se na „zamaskiranu“ infekciju, pa se urinokultura ponavlja radi tačnog nalaza Foto: Shutterstock

Poremećena ravnoteža unutar urobioma

Iako je kontaminacija najčešći scenario, u retkim situacijama, nalaz mešane flore može ukazivati na pravu polimikrobnu infekciju, gde više vrsta bakterija deluje zajedno da izazove upalu. Takve infekcije su češće kod hospitalizovanih pacijenata, ljudi koji dugo nose urinarne katetere, ljudi sa oslabljenim imunološkim sistemom ili onih sa hroničnim bolestima kao što je dijabetes.

U ovim specifičnim slučajevima, lekar može odlučiti da započne lečenje antibioticima širokog spektra. Savremena naučna debata sve više dovodi u pitanje strogu podelu između „kontaminacije“ i „infekcije“, sugerišući da poremećena ravnoteža unutar urobioma može biti okidač za simptome, čak i kada tradicionalna kultura urina ne pokazuje jasan nalaz.

Pravilno prikupljanje uzorka

Da biste izbegli ponavljanje testa i dobili što tačniji rezultat, ključno je pravilno prikupiti uzorak urina. Pre svega, temeljno operite ruke. Zatim, mlakom vodom i bez upotrebe agresivnog sapuna, operite spoljašnje genitalije. Prvi mlaz urina bacite u WC šolju, jer služi za ispiranje bakterija nakupljenih u završnom delu uretre.

Obično je kontaminacija, ali retko znači pravu infekciju—češće kod hospitalizovanih, kateterizovanih i oslabljenog imuniteta Foto: Shutterstock

Tek tada, bez prekidanja mokrenja, uhvatite srednji mlaz direktno u sterilnu posudu, vodeći računa da njena ivica ne dodiruje vašu kožu. Odmah zatvorite posudu i dostavite je u laboratoriju u roku od dva sata. Ako to nije moguće, uzorak čuvajte u frižideru do isporuke. Na taj način značajno smanjujete rizik od kontaminacije i osiguravate da rezultat urinokulture tačno odražava stanje vašeg urinarnog sistema.

Izvor: Ordinacija.vecernji.hr/zdravlje.Kurir.rs

Na šta ukazuje višak proteina u urinu? Evo kada je stanje prolazno, a kada znak ozbiljnijih problema