Gojaznost narušava i telo i psihu: Endokrinolog otkriva kako sprečiti komplikacije i na koji način deluje terapija
Prof. dr Snežana Polovina, endokrinolog, govori o tome kako prekomerna telesna težina utiče na samopouzdanje i mentalno zdravlje osoba, ali i na pojavu drugih zdravstvenih problema od neplodnosti do maligniteta, ukoliko se ne leči na vreme.
Imperativ lepote - atak na mentalno zdravlje
Gojaznost je često praćena predrasudama, a zbog ukorenjenog imperativa lepote gde dominira preporuka da je važno biti vitak, i da se jedino tako može biti lep i poželjan.
- Stoga osobe koje imaju prekomernu telesnu masu ili su gojazne na neki način su prozivane zbog toga što ne vode računa o svom izgledu. Nažalost, taj izgled često bude dominantan problem koji doživljavaju i osobe sa gojaznošću i njihova okolina. Ove osobe se često smatraju lenjim, da ne vode računa o sebi, da nisu svesne toga da treba da se leče, da nisu dobri radnici. A to dovodi u stvari do niskog samopoštovanja i do toga da se one često povlače u sebe i onda nisu voljne ni da preuzmu bilo kakve korake da se leče od gojaznosti - kaže prof. dr Polovina.
Ona ističe da je izgled zapravo samo jedan od aspekata, a da je mnogo važnije to što je gojaznost zapravo predvorje mnogih bolesti i jedan od parametara koji značajno otežava bilo koju bolest.
- Često se kaže da bez obzira na bilo koju bolest, ako je osoba kojoj je ona dijagnostikovana gojazna, uvek će imati teži oblik te bolesti, upravo zbog toga što postoji hronično zapaljenje masnog tkiva koje pogoršava stanje celog organizma.
Postoji još jedan moment koji je značajan, a to je da je gojaznost donedavno smatrana samo kao stanje uhranjenosti, a nije shvatana kao bolest.
- Zbog toga ljudi nisu ni shvatali da treba da se leče, nego su samo smatrali da treba da smanjuju telesnu masu i onda su bili skloni tome da se obrate ili samo nutricionistima ili koriste različite preparate koje se reklamiraju po društvenim mrežama, koji nisu sertifikovani, čija je efikasnost upitna kao i njihova bezbednost. U tim pokušajima smanjenja telesne mase brzo ponovo dolazi do ponovnog povećanja kilograma ako nisu vođeni od strane stručnjaka - objašnjava profesorka.
Veći rizik od neplodnosti, maligiteta, problema sa srcem
Vrlo često na samom početku lečenja gojaznosti, lekari ustanove da postoje i određene pridružene bolesti.
- To znači da smo izgubili vreme od trenutka kada je počela da se razvija neka komplikacija. Već je period predgojaznosti, kada je indeks telesne mase između 25 i 30, period kada treba da se počne sa lečenjem, da bi se zapravo zaustavila progresija ka gojaznosti. Indeks telesne mase iznad 35 je zapravo najkritičniji - kaže prof. dr Polovina.
Od 10 žena koje imaju indeks telesne mase iznad 35, u roku od 10 godina, devet žena će oboleti od tipa 2 dijabetesa, čak i ako nemaju genetsku sklonost ka dijabetesu. Kod muškaraca je taj procenat nešto manji, od 10 muškaraca, 5 muškaraca će oboleti od tipa 2 dijabetesa, ističe profesorka.
Sledeći problem koji je veoma opasan, a takođe se javlja kod indeksa telesne mase iznad 35 je popuštanje srca (srčana insuficijencija).
- Ona se vrlo često ne dijagnostikuje zato što ne daje karakteristične simptome, a kada se dijagnostikuje, onda je već uznapredovala i često dovodi do nemogućnosti izlečenja. Vrlo često se osobe sa ekstremnom gojaznošću žale da se brzo umaraju i tada im kažu "To je zato što si gojazan, smanji kilažu pa ćeš moći da se krećeš", ali nije tako. Jedan od glavnih uzroka kratkog daha, oteženog disanja, nedostatka vazduha pri kretanju je zapravo već početno popuštanje srca.
Kod mlađih žena sa prekomernom težinom može se javiti i poremećaj menstrualnog ciklusa ili nemogućnost začeća.
- To se srećom vrlo često na vreme otkriva i kod tih pacijentkinja imamo mogućnosti lečenjem gojaznosti da popravimo njihovu reproduktivnu sposobnost.
Ono što lekare posebno zabrinjava jeste progresija malignih bolesti.
- Jako veliki broj karcinoma je povezan sa gojaznošću, dakle češće se javlja karcinom dojke, karcinom materice, bubrega, želuca, debelog creva, pankreasa, štitne žlezde i karcinom prostate kod osoba koje imaju gojaznost u odnosu na normalno uhranjene osobe. U cilju prevencije maligniteta jako je važno da se na vreme prepozna osoba koja ima povišenu telesnu masu, a pogotovo gojaznost, i da počne da se leči.
Za trajnije poboljšanje neophodna je promena životnog stila
Promena životnog stila je zapravo integralna ideja lečenja gojaznosti i bez nje nijedna druga vrsta terapije ne može da bude efikasna.
- Kada se preporučuju lekovi za lečenje gojaznosti, podrazumeva se da osoba mora da bude na određenom režimu ishrane i da ima određeni nivo fizičke aktivnosti. To se odnosi i na hirurško lečenje gojaznosti. Promena životnog stila zapravo znači da osoba nauči kako da odabere one namirnice koje imaju manju kalorijsku vrednost, a veliku hranljivu vrednost, kao i da ima određeni ritam obroka, da kombinuje namirnice pravilno, da u svakom obroku bude i dovoljna količina složenih ugljenih hidrata i belančevina i zdravih masti, onda će u stvari doći do postepenog smanjenja telesne mase.
Drugi zadatak stručnjaka, ističe prof. dr Polovina, je da nauče pacijenta kako će fizički da se aktivira.
- Osnovna preporuka je 150 minuta nedeljno umerene fizičke aktivnosti, ali ako želimo da postignemo veće smanjenje telesne mase, potrebno je za početak 300 minuta umerene fizičke aktivnosti nedeljno, pa kada se postigne zadovoljavajuće smanjenje telesne mase, onda održavamo tu fizičku aktivnost na nivou 150 minuta nedeljno. Znači oko 2,5 sata nedeljno mora da se vežba da bi se održao postignuti rezultat, ali treba da se vežba četiri do pet dana nedeljno ako želi da postigne smanjenje telesne mase.
Svi ovi koraci zajedno mogu da smanje telesnu masu prosečno 15-20%.
- Imamo pacijente koji su uspeli da smanje telesnu masu do 40% na taj način, međutim, obično taj efekat nije dovoljno održiv, pošto pacijenti kada dostignu svoju željenu telesnu masu često pokleknu i onda se vraćaju mehanizmima koji se aktiviraju u organizmu i opet se vraćaju na gomilavanje mase.
Zbog toga je potrebno uzeti u obzir i druge vidove lečenja, tj. farmakoterapiju i hirurgiju.
- Imamo na raspolaganju farmakoterapiju, odnosno lekove za lečenje gojaznosti koji omogućavaju pacijentima koji žive sa gojaznošću da lakše postignu ciljanu telesnu masu i da je lakše održavaju, pod uslovom da te lekove uzimaju redovno, pošto je u pitanju hronična bolest. Jer kada se prestane sa lekovima, telesna masa će se vratiti.
Takođe opcija za smanjenje telesne mase je hirurško lečenje gojaznosti.
- U pitanju je barijatrijska i metabolička hirurgija koja je predviđena za otprilie 5% pacijenata sa ekstremnom gojaznošću. 95% pacijenata svuda u svetu se tretira promenom životnog stila i farmakoterapijom.
Kako fukncionišu lekovi za gojaznost?
Gojaznost je posledica promene u centrima u mozgu koji regulišu apetit. U mozgu postoje tri centra, jedan je homeostatski ili fiziološki centar u mozgu koji diktira koliko bi trebalo da jedemo da bismo obezbedili dovoljnu količinu energije.
Drugi je hedonistički centar koji zapravo izaziva zadovoljstvo koje osećamo prilikom unosa hrane što je veoma značajno da bismo mogli da predvidimo ili da poželimo sledeći obrok. Treći centar je kognitivni, gde zapravo donosimo odluku šta ćemo da pojedemo i koliko.
- Kod osoba sa gojaznošću dolazi do poremećaja u funkcionisanju hedonističkog centra koji tada uzima prevlast. I onda čovek jede zato da bi osetio zadovoljstvo, smirenje, blagostanje iz kojeg je organizam izašao iz nekog razloga. To je ono emocionalno jedenje, to je hedonizam koji je nadvladao fiziologiju. Ovi lekovi zapravo deluju i na fiziološki centar za glad smanjujući osećaj gladi i na taj način omogućavajući da se unese manja količina hrane, a s druge strane deluju na centar za zadovoljstvo smanjujući žudnju za hranom i onaj prenaglašeni osećaj zadovoljstva kada se jede. Dakle, ne ubija se hedonizam. Mi i dalje uživamo u hrani, ali ne u toj meri da nam to bude najveća sreća u životu.
Drugi mehanizam delovanja ovih lekova je mehanizam usporenog pražnjenja želuca.
- Hrana se duže zadržava u želucu, pa se duže stvara osećaj sitosti i zbog toga se ne javlja potreba za skorim unošenjem hrane. To su oni mehanizmi kojima se regulišu apetit. A imamo druge mehanizme koji se odnose na metaboličke parametre, a to je zapravo da ti lekovi javljaju pankreasu kada je vreme da luči insulin. Time se zapravo reguliše hiperinsulinizam i insulinska rezistencija koja je gotovo redovan pratilac velike količine masti u telu.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
Gojaznost je krivac za više od 200 bolesti: Gojaznima ne nudimo vitkost i sreću već zdravlje