Ivana Dragojević, predsednica Udruženja pacijenata obolelih od hepatitisa Hronos nije intravenski narkomani, osoba homoseksualne orijentacije ili seksualna radnica, kako ljudi najčešće zamišljaju osebe sa hepatitisom. Ni ona, ni više od 60 odsto inficiranih pacijenata ne pripadaju pomenutim kategorijama. Ovo je njena priča, a povod je Svetski dan hepatitisa koji se 28. jula obeležava širom sveta.

Decembra 2006. godine neprimereno dugo je spavala i budila se umorna. To je bila inicijalna kapisla da ode i izvadi krv.

- U tom period sam radila tri posla pa sam pomislila da je to uzelo danak, da sam malokrvna ili nešto na tu temu. Analize su pokazale da su mi enzimi jetre tri puta veći nego što su referentne vrednosti za žene. Imala sam sreće da me lekarka opšte prakse odmah uputi na Infektivnu kliniku gde je ustanovljeno da imam hepatitis C - započinje svoje iskustvo Ivana Dragojević.

Hepatitis B (HBV) i hepatitis C virus (HCV) su najčešći uzročnici hroničnog virusnog hepatitisa (upale jetre koja traje duže od šest meseci), ciroze i karcinoma jetre. Prvih 20-30 godina infekcija je bez ikakvih simptoma i znakova bolesti pa dugo ostaje neprepoznata. Većina zaraženih ne zna za bolest. Infekcija se prenosi putem krvi. Dovoljne su minimalne povrede kože ili sluznice preko kojih će, u dodiru sa krvlju inficirane osobe, nastati infekcija. Hepatitis se ne prenosi socijalnim kontaktom.

ivana-dragojevic.jpg
Privatna Arhiva 
Ivana Dragojevićfoto: Privatna Arhiva

Nije mogla da sedi i čeka

Za lečenje je u tom trenutku postojao samo pegilovani interferon, a terapija je trajala godinu dana.

- Terapija je bila jako teška i nedovoljno uspešna za sve pacijente. Ja sam bila u grupi onih koji nisu uspeli da se izleče. Poslali su me kući sa rečenicom: "Mlada si, imaš vremena da čekaš…", šta god to značilo - kaže.

Ivana nije tip koji sedi i čeka, pronašla je kontakt udruženja Hronos i uz tadašnju predsednicu počela da se informiše o bolesti, i o svemu što je pacijentima nedostajalo.

- Nakon godina čekanja 2014. godine se pojavljuje u svetu nova, inovativna terapija. U tom trenutku sam već stekla kontakte odlazeći na kongrese i edukacije koji su se organizovali preko Evropskog udruženja, a čiji je Hronos član. Želela sam da saznam sve što mogu o hepatitisima i lečenju. Na kongresima srećete razne evropske kompanije i moja ideja je bila da se prijavim na neku kliničku studiju kako bi ušla u program lečenja. Tada je terapija koštala blizu 50.000 evra - navodi.

stockphotomedicalequipmentbloodtest327930536.jpg
Shutterstock 
Ivana je izbarana za kliničku studijufoto: Shutterstock

U isto vreme u Srbiji farmaceutska kompanija daje kao donaciju najsavremeniju terapiju za 20 pacijenata, a Ivana je imala sreće da bude među njima, jer je ulazila u profil traženog pacijenata.

- Slobodno možete da čitate "dobila sam na lutriji". Svima govorim da je nova savremena terapija u rangu čarobnog štapića. Terapija traje od 8-12 nedelja i procenat izlečenja je 98 odsto - objašnjava naša sagovornica.

Neverica u izlečenje

Faza po izlečenju koliko god to neobično zvučalo, nije bila bez izazova. U početku je morala da se seti da je izlečena, nekako joj kada se to glasno izgovori nije zvučalo istinito.

- Čitavu deceniju se formirate da prihvatite svoju "nepristojnu" dijagnozu, prolazite razne faze kako bi svog podstanara prihvatili i na kraju se sa njim i saživite, a onda ispred sebe držite papir na kome piše da ste izlečeni. Ponovo je pred vama nov put, ali valjda je to ono što se zove život - zaključuje.

Ivana je rođena sa talentom za crtanje i slikanje, te je prirodno i nastavila školovanje na Likovnoj akademiji.

585858.jpg
Privatana Arhiva 
sa konferencije za medije, Ivana sedi prva slevafoto: Privatana Arhiva

- Da bi neko mogao da stvara mora da oseća, čuje i vidi nevidljivo. Za mene je razlika između aktivizma kojim se bavim poslednjih desetak godina i slikanja/umetnosti samo u tome što u ovoj oblasti imam direktan svakodnevni kontakt sa ljudskom dušom i mukom.

Takođe, godinama je u prosveti, tako da je u radu na menjanju zdravstvenih politika, radu na menjanju percepcije javnosti i pomaganju pacijentima spojila sve svoje talente i zatvorila krug.

- Ja, na moju veliku sreću nemam posledice od hepatitisa. Ova dijagnoza mi je pomogla da se formiram kao ličnost. Naučila sam da se borim za sebe, a onda i za druge, ali ne može da se desi da odem kod neproverenog stomatologa, kozmetičara ili u salon za tetovažu - poručuje Ivana.

Kako da se zaštitite

Danas kada postoje uspešne terapije za hepatitis C koje dovode do izlečenja nema mesta strahu, važno je da se virus otkrije na vreme, u početnoj fazi bolesti dok jetra nije nepovratno oštećena. Hepatitis je visoko stigmatizovana dijagnoza i vezuje se za rizične grupe i za zloupotrebu droga. Deljenje igala pri korišćenju narkotika je siguran put da se zarazite, ali nije i jedini. Hepatitis može da se dobije i nezaštićenim seksualnim odnosom, nesterilnim priborom za pedikir, manikir, trajnu šminku i tetovažu. Svaka intervencija gde može doći do abrazije sluzokože može biti rizik ukoliko se koristi pribor koji nije sterilisan na adekvatan način.

Svetska zdravstvena organizacija preporučuje da se svaka odrasla osoba testira na hepatitis C i B, barem jednom u životu.

Nataša Lazović

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.