Slušaj vest

Klizavo stepenište, saobraćajna nesreća, pad sa visine ili iznenadni kolaps na ulici mogu jedan običan dan da u trenu pretvore u hitan medicinski slučaj. U nekim momentima svaki sekund je dragocen, posebno ako dođe do velikog gubitka krvi, teških povreda grudnog koša ili traumatskih povreda mozga.

Lekari često govore o takozvanom zlatnom satu, to jest o prvih 60 minuta nakon teške povrede. Nije u pitanju dramatičan izraz izmišljen za televiziju, već koncept koji decenijama predstavlja osnovu zbrinjavanja teško povređenih pacijenata širom sveta.

Kada su veće šanse za preživljavanje?

Iako se svaka povreda ne uklapa strogo u vremenski okvir od jednog sata, višedecenijska istraživanja iz oblasti traumatologije dosledno pokazuju da brza procena stanja, hitan transport i pravovremeno lečenje značajno povećavaju šanse za preživljavanje, naročito kod teških krvarenja, povreda mozga i poremećaja disanja. Poruka je jednostavna: ono što se dogodi pre nego što pacijent stigne u bolnicu može biti jednako važno kao i lečenje u urgentnom centru.

Kada organizam počinje borbu za život?

Iako često verujemo da prava borba počinje tek u bolnici, stručnjaci navode da organizam počinje da se bori za opstanak onog trenutka kada dođe do povrede. Dr Raghuvir Rao, vodeći konsultant za urgentnu medicinu u bolnici Manipal Hospital Yeshwanthpur, više od šesnaest godina leči pacijente sa teškim povredama.

Prema njegovim rečima, upravo prvih nekoliko minuta često odlučuje o tome kako će se cela priča završiti.

- U urgentnoj medicini radim više od šesnaest godina. Za sve to vreme jedna stvar se nije promenila: pacijenti koji prežive gotovo uvek su oni koji su do nas stigli na vreme - naglašava doktor.

urgentni-centar-beograd-uc-beograd-hitna-pomoc--foto-ana-paunkovic-14.jpg
Pacijenti koji prežive gotovo uvek su oni koji su do nas stigli na vreme Foto: Ana Paunković, Ilustracija

Najpotresniji slučajevi

Stručnjaci napominju da je medicinska tehnologija tokom poslednjih nekoliko decenija ostvarila ogroman napredak. Današnja vozila hitne pomoći opremljena su respiratorima, monitorima, automatskim spoljnim defibrilatorima i lekovima koji spasavaju život. Hirurzi raspolažu mnogo naprednijim metodama zbrinjavanja teških povreda.

Ipak, nijedna od naprednih tehnologija ne može da vrati minute koji su izgubljeni pre nego što je pozvana pomoć.

Dr Rao kaže da ga najviše pogađaju slučajevi u kojima povrede nisu bile najteže.

- Najpotresniji slučajevi koje viđam u urgentnom centru nisu uvek oni sa najtežim povredama. Ponekad su to povrede od kojih je osoba mogla da se oporavi, ali su postale smrtonosne samo zato što niko nije reagovao tokom tih prvih, presudnih minuta. Zlatni sat zaista postoji. Njegove posledice gledam svakoga dana. I svakoga dana poželim da više ljudi van bolničkih zidova razume šta on zapravo znači - naglašava dr Rao.

On objašnjava da „zlatni sat“ ne znači da bolnica ima tačno 60 minuta da nekome spase život.

- To znači da organizam, čak i posle veoma teške povrede, još neko kratko vreme vodi intenzivnu borbu za opstanak, što nam omogućava da intervenišemo i promenimo ishod. Kako taj vremenski prozor prolazi, svaki izgubljeni minut smanjuje šanse za preživljavanje - pojašnjava dr Rao.

Trajna oštećenja nastaju za samo nekoliko minuta

To je posebno važno kod velikog gubitka krvi, teških povreda grudnog koša i traumatskih povreda mozga. Kako opada dotok kiseonika, organi počinju da otkazuju. Mozak je naročito osetljiv jer mu je neophodno neprekidno snabdevanje kiseonikom. Bez njega trajna oštećenja mogu nastati već nakon nekoliko minuta.

Ponekad najveća opasnost nije sama povreda, već kašnjenje u pružanju pomoći. Jedna od najtežih istina urgentne medicine jeste da su mnoge povrede izlečive – sve dok se dragoceno vreme ne izgubi.

operacija srca
Krvni pritisak naglo opada, organi ostaju bez kiseonika, a mozak, koji ne može da izdrži ni nekoliko minuta bez odgovarajućeg dotoka kiseonika, počinje da trpi oštećenja Foto: Shutterstock

Kašnjenje može da bude smrtonosno

Dr Rao kaže da je to nešto sa čim se lekari urgentne medicine suočavaju gotovo svakodnevno.

- Kada nam stigne pacijent sa velikim gubitkom krvi ili teškom povredom glave, ono protiv čega se zapravo borimo jeste stanje šoka. Krvni pritisak naglo opada, organi ostaju bez kiseonika, a mozak, koji ne može da izdrži ni nekoliko minuta bez odgovarajućeg dotoka kiseonika, počinje da trpi oštećenja koja ponekad više ne možemo da otklonimo - kaže doktor.

Šok nije samo osećaj straha ili uznemirenosti nakon nesreće. Reč je o hitnom medicinskom stanju u kojem tkiva više ne dobijaju dovoljno krvi i kiseonika. Ako se ne leči na vreme, brzo može dovesti do otkazivanja vitalnih organa.

Pre dolaska Hitne pomoći, obični ljudi često postaju prvi spasioci

Televizija je mnoge navela da očekuju da će ekipa Hitne pomoći stići za svega nekoliko trenutaka. U stvarnom životu situacija je drugačija. Nekada osobe koje se nađu na licu mesta predstavljaju prvu kariku u lancu hitnog zbrinjavanja. Ta osoba nema nikakvu medicinsku obuku, ali drži „zlatni sat“ u rukama.

Mnogi oklevaju jer se plaše da će učiniti nešto pogrešno. Lekari kažu da je najvažnije odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć. Rano obaveštavanje hitnih službi omogućava da stručni timovi krenu ka povređenom dok prisutni pružaju osnovnu pomoć.

Ako osoba obilno krvari, direktan pritisak čistom tkaninom na mesto krvarenja može pomoći da se smanji gubitak krvi. Ako je povređeni pri svesti, treba ga umiriti i razgovarati s njim do dolaska medicinskog tima.

Osim ako ne postoji neposredna opasnost, poput požara ili nailaska vozila, stručnjaci savetuju da se povređeni ne pomera bez potrebe, jer povrede kičme nisu uvek odmah uočljive.

Izvor: timesofindia.indiatimes.com/ zdravlje. kurir.rs

Strujni udar može da izazove prelom kosti i ugljeniše telo: Doktor objašnjava kako da reagujemo i sačuvamo život