Keloidni ožiljak ne bledi i nastavlja s bujanjem: Šta nagoveštava da će se stvoriti na rani i kako se leči?
Keloidi su vrsta ožiljaka koji nastaju zbog preterano aktivnog procesa zarastanja rana, a mogu se pojaviti spontano ili nakon povrede.
Dok obični ožiljci s vremenom blede, keloidi nastavljaju da se šire dugo nakon što je rana zaceljena, postaju ispupčeni, crveni, svrbe, pa čak i bole. Oni nisu samo estetski problem - u zavisnosti od lokacije, mogu da izazovu nelagodnost ili ograniče pokretljivost, objašnjava dermatolog dr Kriti Lohija.
- Keloidi su zadebljanja ožiljnog tkiva nastala zbog preterano aktivnog procesa zarastanja. Mogu da se pojave spontano ili posle povreda poput pirsinga, posekotina, hirurških rezova, pa čak i akni. Nastaju zbog prekomernog stvaranja kolagena, što dovodi do tvrdog, sjajnog, crvenkastog ili tamnosmeđeg ožiljka - navodi dr Lohija.
Svaki ožiljak je rezultat prirodnog procesa zarastanja rane. Kod običnih ožiljaka, proizvodnja ožiljnog tkiva prestaje kada rana zaraste. Kod keloida, taj proces se ne zaustavlja, što dovodi do prekomernog bujanja tkiva.
Ko ima veći rizik od keloida?
Genetikaigra veliku ulogu u nastanku keloida, dodaje doktorka. Osobe tamnije puti, naročito afričkog, azijskog i latinoameričkog porekla, sklonije su njihovom razvoju.
- Ako neko u porodici ima keloide, veća je verovatnoća da će ih i drugi članovi imati. Takođe, određeni delovi tela, poput grudi, ramena, ušnih resica i gornjeg dela leđa, podložniji su nastanku keloida zbog zategnutosti kože na tim mestima - naglašava dr Lohija.
Kako nastaju?
Prema podacima iz medicinskih istraživanja, učestalost keloida kod osoba sa tamnijim tenom varira između 4,5-16 odsto. Posebno su česti u pubertetu i tokom trudnoće.
- Keloid obično počinje kao mala kvržica na mestu zarastajuće rane, a potom se postepeno širi. Ovi ožiljci mogu da budu crveni, da svrbe, bole i deformišu kožu, a ako se nalaze na nezgodnim mestima, mogu da ograniče pokrete - navodi dermatolog.
Mogućnosti lečenja
- Laserska terapija - Pomaže u razbijanju viška kolagena, čime se poboljšava izgled keloida i smanjuje simptome. Najbolje rezultate daje u kombinaciji s drugim tretmanima.
Terapija injekcijama - Mešavina steroida, citostatika i drugih lekova ubrizgava se direktno u keloid kako bi se smanjio. Ova metoda je najefikasnija kada se primeni na vreme i može značajno da smanji veličinu i svrab koji izaziva.
Krioterapija - Keloid se zamrzava tečnim azotom kako bi se postepeno smanjio. Najpogodnija je za manje ožiljke i često se kombinuje s drugim metodama.
Silikonski flasteri i terapijapritiskom - Ove neinvazivne metode mogu da pomognu u omekšavanju i spljoštavanju keloida, posebno ako se primene na vreme.
Da li mogu potpuno da nestanu?
Iako ne postoji definitivno "izlečenje" za ovu vrstu ožiljaka, posebno kod osoba koje su im genetski sklone, moguće je uspešno ublažiti simptome i smanjiti njihovu veličinu. U mnogim slučajevima, rezultati lečenja mogu da budu izuzetno dobri.
- Za svako medicinsko stanje važi pravilo - što pre, to bolje. Što je keloid veći, to ga je teže ukloniti. Ako primetite crvenilo, svrab ili bol na mestu zarastajuće rane, najbolje je odmah potražiti stručnu pomoć - savetuje dr Lohija.
Izvor: Onlymyhealth.com/Zdravlje.kurir.rs
Novo otkriće u borbi protiv dijabetesa: Riblje ulje može da smanji insulinsku rezistenciju