Slušaj vest

Ovaj efekat traje čak i nakon povratka na normalnu ishranu, kao što je pokazano u nedavnoj studiji koja naglašava važnu ulogu mozga u razvoju gojaznosti.

Nezdrava distribucija masti i stalno povećanje telesne težine povezani su sa odgovorom mozga na insulin. Kod zdrave osobe, insulin pomaže u kontroli apetita u mozgu. Međutim, kod ljudi sa gojaznošću insulin gubi sposobnost da reguliše navike u ishrani, što dovodi do insulinske rezistencije.

Insulin igra mnogo važnih uloga u telu, pomažući šećeru ili glukozi da dospe do mišića da bi se koristio kao energija nakon obroka. U mozgu, insulin takođe signalizira telu kada bi trebalo da smanji unos hrane.

insulinska-rezistencija-shutterstock-1832400316.jpg
Kod ljudi sa gojaznošću insulin gubi sposobnost da reguliše navike u ishrani, što dovodi do insulinske rezistencije Foto: Shutterstock

Ne reaguje svaki mozak isto

Ali svaki mozak ne reaguje podjednako na insulin. Mnogi ljudi imaju slab ili odsutan insulinski odgovor u mozgu, poznat kao insulinska rezistencija. Ljudi sa insulinskom rezistencijom imaju više žudnje za hranom i imaju više masti na stomaku.

Masnoća može da podstakne razvoj gojaznosti i tako dodatno doprinese insulinskoj rezistenciji. Što je više masnih ćelija, posebno na stomaku, insulin je manje efikasan. Masti oslobađaju supstance koje podstiču insulinsku rezistenciju.

Međutim, znaci smanjene insulinske osetljivosti u mozgu mogu se videti mnogo pre nego što govorimo o gojaznosti, koja se definiše kao indeks telesne mase (BMI) iznad 30.

Indeks telesne mase ima i svoja ograničenja pa se preporučuje da se gojaznost potvrdi merenjem telesne masti.

Nakon samo pet dana konzumiranja dodatnih 1.500 kalorija koje se sastoje od čokoladnih pločica i čipsa, osetljivost na insulin u mozgu učesnika studije drastično je opala.Ovo su simptomi koji su se do sada najčešće javljali kod gojaznih osoba.

pica hrana shutterstock_2340250895.jpg
Nakon samo pet dana konzumiranja dodatnih 1.500 kalorija utiče na osetljivos mozga na insulin Foto: Shutterstock

Čak i nedelju dana nakon nastavka normalne ishrane, skeniranje magnetnom rezonancom je pokazalo uporno nisku insulinsku osetljivost u mozgu. Iako nije primećeno značajno povećanje telesne težine, kratak period je zapravo bio dovoljno dug da omogući značajno povećanje masti u jetri.

Dakle, čini se da gojaznost nije samo stvar loše ishrane i nedovoljnog vežbanja. Takođe ima mnogo veze sa prilagođavanjem insulinskog odgovora mozga na kratkoročne promene u ishrani pre nego što dođe do povećanja telesne težine.

Da li je insulinska rezistencija u mozgu trajno stanje?

U prošlosti se pokazalo da redovno vežbanje tokom određenog vremenskog perioda vraća osetljivost mozga na insulin kod gojaznih i gojaznih ljudi. Može se pretpostaviti da bi se ovo moglo odnositi i na ljude normalne težine.

Broj gojaznih ljudi širom sveta se više nego udvostručio u poslednje dve decenije. I malo je dokaza da će se ovom trendu uskoro doći kraj.

Ipak, uloga mozga se mora uzeti u obzir jer su mehanizmi u telu koji dovode do gojaznosti složeniji od loše ishrane i nedostatka vežbanja.

Izvor: sciencealert.com/Zdravlje.Kurir.rs

Saznajte šta je insulinska rezistencija i koji isu njeni uzroci i simtomi.