Slušaj vest

Subklinička hipotireoza označava blago usporen rad štitaste žlezde koji se najčešće otkriva na laboratorijskim analizama, i to kada je hormon TSH povišen, dok su hormoni štitaste žlezde, najčešće tiroksin (T4), još u granicama normale.

Za razliku od klasične hipotireoze, simptomi često izostaju ili su veoma blagi, zbog čega mnogi ljudi i ne znaju da imaju poremećaj. Procene pokazuju da se ovo stanje javlja kod približno tri do 15 odsto populacije, a učestalost raste sa godinama i znatno je veća kod žena.

Kod nekih osoba ipak mogu da se jave nespecifične tegobe, poput umora, osetljivosti na hladnoću, blagog porasta telesne težine ili problema sa koncentracijom. Pošto su simptomi diskretni, dijagnoza se najčešće postavlja slučajno, tokom rutinskih laboratorijskih analiza.

Menopauza često maskira problem

Subklinička hipotireoza češće se javlja kod žena, naročito u srednjem i starijem životnom dobu. Period perimenopauze i menopauze posebno je osetljiv, jer se tada beleži porast poremećaja rada štitaste žlezde.

Problem je u tome što se simptomi često preklapaju. Umor, usporen metabolizam, dobijanje na težini ili promene raspoloženja mnoge žene pripisuju hormonskim promenama u menopauzi, pa poremećaj funkcije štitaste žlezde može dugo ostati neprepoznat.

ženi u menopauzi ruke nude dva sata koji otkicavaju, hormonalnu terapiju u čašu vode
Usporen metabolizam, pad koncentracije, nesanica i promene raspoloženja se preklapaju kod menopauze i hipotireoze Foto: Shutterstock

Zbog toga lekari često preporučuju proveru hormona štitaste žlezde kod žena u ovom životnom periodu, naročito ako se pojave uporne tegobe koje se ne mogu objasniti samo menopauzom.

Zašto nastaje subklinička hipotireoza

Najčešći uzrok ovog poremećaja jeste autoimuna bolest štitaste žlezde, posebno Hašimotov tireoiditis. U tom slučaju imuni sistem postepeno oštećuje tkivo žlezde i vremenom može da dovede do njenog usporenog rada.

Ređe uzrok mogu da budu lekovi koji utiču na funkciju štitaste žlezde, poput amiodarona ili litijuma, ali i oporavak nakon upale štitaste žlezde ili terapije hipertireoze.

Kada je potrebno lečenje

Najveća dilema u medicini upravo se odnosi na pitanje da li subkliničku hipotireozu uvek treba lečiti. Savremene smernice uglavnom preporučuju uvođenje terapije kada je TSH trajno iznad 10 mIU/L, jer tada postoji veći rizik od razvoja prave hipotireoze i drugih zdravstvenih komplikacija.

TSH hormon shutterstock_1116126446.jpg
Savremene smernice uglavnom preporučuju uvođenje terapije kada je TSH trajno iznad 10 mIU/L Foto: Shutterstock

Kada je TSH blago povišen, između približno 4 i 10 mIU/L, odluka o terapiji zavisi od više faktora, poput simptoma, prisustva antitela na štitastu žlezdu ili drugih zdravstvenih problema.

Trudnoća je posebna situacija

Kod trudnica i žena koje planiraju trudnoću pristup je drugačiji. I blago usporen rad štitaste žlezde može da utiče na ovulaciju i razvoj ploda, zbog čega lekari u tim situacijama češće uvode terapiju levotiroksinom.

Praćenje je često dovoljno

Kod velikog broja ljudi subklinička hipotireoza ne napreduje u ozbiljniji oblik bolesti. U nekim slučajevima vrednosti TSH čak mogu ponovo da se vrate u normalne granice tokom narednih godina, naročito ako je poremećaj nastao posle upale štitaste žlezde, u trudnoći ili kao posledica pojedinih lekova.

Zbog toga lekari često preporučuju redovne kontrole hormona štitaste žlezde, umesto automatskog započinjanja terapije.

Izvor: Clevelandclinic.org/Zdravlje.kurir.rs

10 simptoma hipotireoze koji su često zanemareni: Rana dijagnoza i lečenje poboljšavaju kvalitet života