Trauma nije samo nesreća ili nasilje: Neuropsihijatar objašnjava kako EMDR terapija pomaže da mozak obradi teška iskustva
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborTraumatična iskustva ne moraju da budu samo teški događaji poput saobraćajnih nesreća, rata ili nasilja. Dugotrajno odbacivanje, zanemarivanje, emocionalno zlostavljanje ili stalna kritika mogu da ostave jednako dubok trag i godinama utiču na način na koji doživljavamo sebe i svet oko sebe. EMDR terapija jedan je od savremenih psihoterapijskih pristupa koji pomaže mozgu da obradi takva iskustva i smanji njihov uticaj na svakodnevni život. Mr sci. dr Snežana Alčaz, specijalista neuropsihijatrije, objašnjava kako ova metoda funkcioniše, kod kojih psihičkih tegoba daje najbolje rezultate i zbog čega nikada nije kasno da se potraži pomoć.
- EMDR (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) ili desenzitizacija i reprocesiranje pokretima očiju je psihoterapijski pristup koji je razvila Fransin Šapiro krajem 1987. godine. EMDR koristi elemente drugih terapijskih škola kao što je psihodinamska psihoterapija, racionalno emotivna, kognitivno-bihevioralna psihoterapija i psihoterapija fokusirana na klijenta. Međutim, za razliku od terapija u kojima se koristi samo razgovor, ona koristi tehnike pomoću kojih se pokretima očiju, ili naizmeničnim zvučnim ili taktilnim signalima, stimulišu obe moždane hemisfere, što podstiče prirodnu sposobnost mozga da zaceli integrišući neobrađene traumatične doživljaje. Pomoću EMDR tehnika se pristupa sećanjima na traumu, neprijatnim emocijama vezanim za ta sećanja, kao i negativnim uverenjima o sebi koja su nastala tokom traume, a nastavila su da utiču na naš život i da u velikoj meri uslovljavaju neadekvatna reagovanja u mnogim životnim situacijama. Cilj je da se ta sećanja, koja su bila na neki način otcepljena, ponovo integrišu u naše uobičajene memorijske mreže - objašnjava mr sci. dr Snežana Alčaz.
Na kom principu funkcioniše EMDR, kako izgleda jedna seansa i šta pacijent može da očekuje tokom terapije?
- EMDR terapija se sprovodi po definisanim protokolima, u osam faza ili koraka. U prvoj fazi terapeut prikuplja podatke o klijentu, važnim iskustvima i trenutnim poteškoćama. Identifikuju se ciljni događaji ili traume koje će se kasnije obrađivati i razvija terapijski odnos sa klijentom. U drugoj fazi objašnjava klijentu kako EMDR funkcioniše i uči ga tehnikama relaksacije, koje se koriste ukoliko tokom seansi dođe do porasta uznemirenosti. U trećoj fazi EMDR terapije klijent i terapeut biraju konkretnu sliku koja reprezentuje događaj na kome će se raditi, definišu stepen uznemirenosti i vrstu emocije koje sećanje na taj događaj sada izaziva, utvrđuju povezano negativno uverenje koje klijent ima o sebi (npr. "u opasnosti sam") i poželjno pozitivno uverenje (npr. "sada sam siguran"). Četvrta faza je desenzitizacija putem bilateralne stimulacije, kada se doživljavaju promene u emocijama, telesnim reakcijama i uverenjima. U petoj fazi EMDR terapije terapeut pomaže klijentu da učvrsti pozitivno uverenje koje želi da usvoji. U šestoj fazi EMDR terapije se proverava da li je zaostala napetost i neprijatnost povezana sa obrađenim događajem. U sedmoj fazi se koriste relaksacione tehnike i refleksija iskustva, kako bi klijent bio spreman za svakodnevne aktivnosti. U osmoj fazi ponovo se procenjuje stanje klijenta, proverava da li je pozitivno uverenje ostalo stabilno i da li postoji eventualna poteba za dodatnim tretmanom. Ceo proces traje nekoliko seansi.
Kod kojih psihičkih tegoba EMDR daje najbolje rezultate? Da li se koristi samo kod posttraumatskog stresnog poremećaja ili i kod anksioznosti, depresije, paničnih napada ili fobija?
- Možemo da kažemo da mnogi psihički problemi imaju neke veze sa preživljenim traumama. Da napomenem da razlikujemo takozvane traume sa velikim "T", iznenadne, izolovane i po život opasne događaje (saobraćajne nesreće, prirodne katastrofe, ratovi, fizičko i seksualno zlostavljanje) i traume sa malim "t", razvojne traume (dugotrajni, ponavljajući stresori poput hroničnog zanemarivanja, emocionalnog zlostavljanja ili odbacivanja) koje kumulativno razaraju samopouzdanje i utiču na formiranje negativne predstave o sebi. U osnovi mnogih psiholoških problema se nalaze upravo ovakva iskustva. Zbog toga reprocesuiranje sećanja pomaže kod svih nabrojanih psihičkih poremećaja, ali i u terapiji poremećaja ishrane i bolesti zavisnosti. EMDR se može koristiti za izgradnju ili povećanje unutrašnjih snaga, stabilnosti i kapaciteta, odnosno unutrašnjih resursa.
Koliko je obično potrebno tretmana da bi se primetilo poboljšanje ili to zavisi od vrste problema i osobe?
- Jedna od odlika EMDR terapije je njeno veoma brzo dejstvo. Pomaci se prave i posle samo nekoliko seansi. Broj tretmana zavisi od vrste problema, a naravno i od karakteristika ličnosti. Ono što je interesantno je da process desenzibiliziacje i reprocesiranja nastavlja da se odigrava i između seansi, o čemu se na sledećoj seansi diskutuje. A dešava se da se sam proces formiranja adaptivne memorije nastavi iako je tretman iz nekog razloga prekinut. Nedavno sam imala klijenta sa kojim sam radila na rešavanju trauma sa malim "t" koje su za posledicu imale čvrsto uverenje o sopstvenoj bezvrednosti. Terapiju smo prekinuli na dva meseca zbog njegovog puta na drugi kontinent. Kada je ponovo došao, saopštio mi je da je njegovo negativno uverenje o sebi u međuvremenu u potpunosti zamenjeno pozitivnim, što znači da je njegov mozak nastavio da obrađuje informacije i da je došlo do "adaptivnog razrešenja".
Šta biste poručili osobama koje godinama nose posledice neke traume, ali se plaše da potraže pomoć ili misle da je za njih "prekasno"?
- Preporučila bih im da u svakom slučaju isprobaju EMDR terapiju. Njena specifičnost je u tome što ne zahteva detaljno opisivanja i ponavljanje traumatskih događaja, što nekada umesto da pomogne učvršćuje traumu. Druga prednost je što je bezbedna kada je izvodi edukovani terapeut, a sam klijent je taj koji na neki način kontroliše stepen izlaganja i može zatražiti pauzu ili prekid ako stepen uzbuđenja za njega ostane neprijatan. A bez obzira na to što je trauma možda nastala pre više godina, desenzibilizacija i reelaboracija dovode do dubokih i trajnih promena koje se bitno odražavaju na kvalitet života - ohrabruje mr sci. dr Snežana Alčaz.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.