Da li dijabetes postavlja granice u sportu? Prof. dr Lalić otkriva šta je ključno za bezbedan trening
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborKada je Aleksandru Zverevu sa samo četiri godine dijagnostikovan dijabetes tip 1, njegovim roditeljima govorili su da će bolest odrediti granice njegovog života i da vrhunski sport verovatno neće biti među mogućnostima. Više od dve decenije kasnije, Zverev je jedan od najboljih tenisera sveta, a njegova priča pokazuje koliko su se promenile mogućnosti za decu koja odrastaju sa ovom hroničnom bolešću.
Ipak, iza treninga, utakmica i sportskih rezultata osobe sa dijabetesom stoji nešto što publika uglavnom ne vidi - svakodnevno usklađivanje fizičkog napora, insulina, obroka i vrednosti šećera u krvi. Koliko dijabetes tip 1 danas zaista određuje granice u sportu, šta dete i roditelji moraju da znaju pre prvog treninga i gde se kriju najveći izazovi, za naš portal objašnjava prof. dr Katarina Lalić, endokrinolog.
- Tip 1 dijabetesa danas ne bi trebalo da predstavlja prepreku za bavljenje sportom. Uz dobru regulaciju nivoa šećera u krvi, savremene insuline i posebno kontinuirano praćenje šećera u krvi, osobe sa dijabetesom mogu da se bave praktično svim vrstama fizičke aktivnosti, uključujući i takmičarski sport. Nije presudan sam sport, već dobra priprema i poznavanje reakcije organizma na fizičku aktivnost - navodi naša sagovornica.
Najveći izazov tokom treninga
Da bi dete sa dijabetesom moglo bezbedno da trenira, važno je da ono, roditelji i trener znaju kako fizička aktivnost utiče na glikemiju i kako da reaguju u slučaju hipo- ili hiperglikemije, odnosno niskih ili visokih vrednosti šećera u krvi.
- Najvažnije je odgovarajuće prilagođavanje doze insulina i obroka, redovno praćenje glikemije i uvek dostupni brzo delujući ugljeni hidrati u slučaju hipoglikemije. Kako dete odrasta, odgovornost se postepeno prenosi sa roditelja na dete, ali uz nadzor zdravstvenog tima. Cilj nije da roditelj kontroliše svaki korak, već da dete postane samostalno i sigurno u upravljanju svojim dijabetesom - sugeriše prof. dr Lalić.
Najveći izazov je hipoglikemija, naročito tokom i nekoliko sati nakon aktivnosti, mada kod nekih vrsta intenzivnog vežbanja može doći i do porasta glikemije.
- Zato se insulin, obrok i unos ugljenih hidrata često moraju prilagoditi vrsti, intenzitetu i trajanju treninga. Kontinuirano merenje glukoze uz pomoć glukoznih senzora može da bude od velike pomoći, jer omogućava da se ne prati samo trenutna vrednost, već i trend - da li glikemija raste ili pada - objašnjava endokrinolog.
Sport je deo dobre kontrole dijabetesa
Na pitanje može li fizička aktivnost biti važan deo dobre kontrole dijabetesa tip 1, prof. dr Lalić odgovara sa "apsolutno".
- Redovna fizička aktivnost poboljšava kondiciju, kardiovaskularno zdravlje, osetljivost na insulin i psihološko blagostanje. Kod osoba sa tipom 1 dijabetesa sport nije samo dozvoljen - on je važan deo zdravog načina života. Ključ je u tome da se terapija i ishrana prilagode aktivnosti, a ne da se fizička aktivnost izbegava zbog dijabetesa - poručuje profesorka.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.