Ključni test zdravlja bubrega koji mnogi ignorišu: Sve što bi trebalo da znate o klirensu kreatinina
Iako može delovati komplikovano, neophodan je za dijagnostikovanje i praćenje bolesti bubrega i prilagođavanje terapije.
Kada lekar želi da dobije preciznu sliku o tome koliko dobro njegovi bubrezi rade, jedan od najpouzdanijih alata koji mu stoji na raspolaganju je test kreatininskog klirensa.
Kreatinin je hemijski nusproizvod koji nastaje prirodnim razgradnjom mišićnog tkiva tokom svakodnevnih aktivnosti.
Zdravi bubrezi stalno filtriraju kreatinin iz krvi i izlučuju ga urinom. Merenjem i upoređivanjem nivoa ove supstance u krvi i urinu, lekari mogu proceniti brzinu glomerularne filtracije (GFR), odnosno koliko efikasno bubrezi čiste krv od otpadnih proizvoda.
Upravo ovo poređenje daje ovom testu prednost u odnosu na jednostavniji test kreatinina u krvi, jer pruža potpuniju i tačniju sliku funkcije bubrega.
24-časovni urin
Sam postupak testiranja sastoji se od dva dela koja se sprovode u roku od 24 sata. Prvi deo je rutinsko vađenje krvi, obično iz vene na ruci, radi određivanja nivoa serumskog kreatinina. Drugi, zahtevniji deo podrazumeva sakupljanje celokupnog urina tokom perioda od 24 sata. Proces počinje ujutru, kada pacijent baci prvi jutarnji urin, ali beleži tačno vreme.
Nakon toga, tokom narednih 24 sata, sav urin, uključujući i prvi jutarnji urin sledećeg dana, sakuplja se u posebnu, čistu posudu dobijenu u laboratoriji. Izuzetno je važno sakupiti sav urin, jer svako curenje može dovesti do netačnih rezultata. Tokom sakupljanja, posudu sa urinom treba čuvati na hladnom i tamnom mestu, obično u frižideru.
Ovaj test se preporučuje pacijentima za koje se sumnja da imaju oštećenu funkciju bubrega ili bolest bubrega. Vaš lekar ga može prepisati ako imate simptome kao što su:
- oticanje ruku i stopala
- stalni umor
- svrab kože
- gubitak apetita ili
- primetne promene u učestalosti i izgledu mokraće.
Klirens kreatinina se takođe koristi za skrining i redovno praćenje ljudi koji imaju povećan rizik od razvoja bolesti bubrega. Ova rizična grupa uključuje osobe sa dijabetesom, visokim krvnim pritiskom ili porodičnom istorijom bolesti bubrega. Test je takođe neprocenjiv za praćenje napretka već dijagnostikovane bolesti, procenu uspeha lečenja i proveru kako određeni lekovi, koji mogu biti štetni za bubrege, utiču na njihovu funkciju.
Nakon što laboratorija analizira uzorke krvi i urina, izračunava se klirens kreatinina, a rezultat se obično izražava u mililitrima u minuti (ml/min). Ova vrednost pokazuje koliko mililitara krvi bubrezi mogu da očiste od kreatinina u jednom minutu. Snižena vrednost obično ukazuje na to da bubrezi ne filtriraju krv dovoljno efikasno, što može biti znak oštećenja bubrega, infekcije, smanjenog protoka krvi ili čak blokade u urinarnom traktu.
Međutim, važno je znati da i drugi faktori poput starosti, pola, telesne težine i mišićne mase takođe utiču na nivo kreatinina. Na primer, bodibilderi mogu imati prirodno više vrednosti, dok starije osobe sa manjom mišićnom masom mogu imati niže vrednosti. Zbog toga je neophodno da rezultate uvek tumači lekar, koji će ih razmotriti u kontekstu opšteg zdravstvenog stanja pacijenta.
Koliko često se test radi i gde?
Učestalost izvođenja testa klirensa kreatinina nije fiksna, već zavisi od individualnog stanja pacijenta i preporuke lekara. Pošto se test često koristi za praćenje stanja, ponavlja se po potrebi kako bi se pratila progresija bolesti bubrega ili odgovor na lečenje. Pacijentima sa hroničnim stanjima može se raditi češće nego onima kod kojih je to jednokratna provera.
Test je široko dostupan i može se obaviti u mnogim javnim zdravstvenim ustanovama, kao i u privatnim laboratorijama i klinikama. Iako uput nije potreban za privatne laboratorije, uvek se preporučuje konsultacija sa lekarom koji će pravilno protumačiti rezultate.
Izvor: ordinacija.hr/zdravlje.kurir.rs
Rani simptomi hronične bolesti bubrega: Većem riziku izloženi pacijenti sa hipertenzijom i dijabetesom