Da li bi trebalo da se testirate na trombofiliju pre trudnoće? Hematolog razjašnjava čestu dilemu
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborZa žene koje pokušavaju da ostanu trudne, naročito one koje iza sebe imaju neuspešne pokušaje vantelesne oplodnje, svaka nova analiza može da deluje kao prilika da se pronađe razlog zbog kojeg trudnoća izostaje. Među pregledima i testovima koje mnoge rade već na početku tog puta nalazi se i ispitivanje trombofilije. Strah da bi neki neotkriveni poremećaj mogao da ugrozi naredni pokušaj često je jači od pitanja da li je određena analiza uopšte potrebna. O tome kada je ispitivanje trombofilije zaista potrebno, šta znači pozitivan nalaz i kako se procenjuje rizik tokom trudnoće i vantelesne oplodnje na šestom VTO forumu "Biram plodnost" govorila je hematolog dr Branka Bajić.
- Postoji nauka, postoje procedure i preporuke kojih se svi držimo. Trombofilijama će se baviti hematolog i on će na pregledu proceniti da li je potrebno uraditi analize, dakle imamo jasne preporuke. Urođene trombofilije nasledili smo od roditelja. To su mutacije faktora koagulacije koje dovode do određenih biohemijskih promena u krvi i stvaraju sklonost ka hiperkoagulaciji i nastanku tromboze. To je naša nasledna mapa, ali neće svako ko ima trombofiliju imati i trombozu - ističe dr Bajić i dodaje da tromboza nastane nekad u deset odsto slučajeva, nekad u dvadeset.
- Potrebno je još mnogo stečenih faktora rizika koji se udružuju i povećavaju predispoziciju za trombozu. Nije dovoljna samo ta nasledna mapa. Tu su i gojaznost, povrede, infekcije, imune bolesti... sve se to spaja i tada lakše nastaje tromb. Kod starijih ljudi se lakše stvaraju krvni ugrušci, kod mlađih teže. Kod njih je potrebno da se pet ili šest faktora udruži u istom trenutku da bi se razvila tromboza.
Neko ko ima naslednu trombofiliju nikada u životu ne dobije trombozu. Neko je imao potpuno uredne trudnoće, čak i sa težim trombofilijama, bez ikakvih problema, pa je kasnije imao komplikacije. Ali te trudnoće su bile u mlađim godinama, navodi doktorka.
Stečene trombofilije
Stečene trombofilije, s druge strane, nastaju tokom života i posledica su neke osnovne autoimune bolesti, hematološkog poremećaja ili mogu biti nepoznatog uzroka, odnosno idiopatske.
- Nekada nemate antifosfolipidni sindrom (autoimuni poremećaj koji može biti povezan s lupusom, ali se javlja i samostalno), nemate bolest, nemate dijagnostičke kriterijume za sam poremećaj, ali imate neka antitela koja mogu da prave komplikacije tokom procesa stimulacije i primene hormonske terapije. Metaboličke bolesti predstavljaju stanje hronične upale i mogu da dovedu do imunotromboze. Kod autoimunih bolesti i stanja takođe može da nastane imunotromboza. U tim situacijama, kada imamo metabolički ili imunološki problem, lakše nastaje tromboza - objašnjava dr Bajić.
Poseban rizik tokom VTO
Doktorka ističe da je proces vantelesne oplodnje posebna situacija i da se u tom slučaju moraju razmatrati hematološke preporuke.
- Imate pacijentkinju koja je na hormonskoj terapiji, koja može da trombozira. Ako ona ima značajnu trombofiliju, faktor II, koji po ginekološkim preporukama nije za terapiju, svaki iskusan hematolog koji zna protokole pripreme za vantelesnu oplodnju uvešće terapiju. Tu dolazi do neslaganja između ginekoloških i hematoloških preporuka - sugeriše dr Bajić i dodaje da je procenu potrebno prilagoditi svakoj pacijentkinji.
- Nema generalnog pristupa. Svakom pacijentu morate individualno pristupiti i zbog toga je jako bitno da se dva, tri, četiri ili pet meseci pre trudnoće proceni stanje organizma. Ono što je bitno jeste da nam je jako važna adekvatna prekoncepcijska priprema. Naš cilj nije samo pozitivna beta ili ostvarivanje trudnoće, nego i obezbeđivanje kvalitetne trudnoće, da dobijemo zdravu majku i zdravo dete - poručuje dr Biljana Bajić.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.