Kad lekovi izazovu aritmiju: Šta bi trebalo znati o sindromu produženog QT intervala?
Lupanje srca, vrtoglavica ili nesvestica nakon uvođenja novog leka mogu, u retkim slučajevima, da ukazuju na poremećaj poznat kao sindrom produženog QT intervala (Long QT syndrome). Reč je o poremećaju električnog sistema srca koji može da bude stečen, najčešće izazvan lekovima, ili urođen, odnosno genetski.
Naziv potiče od QT intervala na elektrokardiogramu (EKG), delu zapisa koji prikazuje električnu aktivnost donjih srčanih šupljina. Ovaj interval predstavlja vreme potrebno da se srčani mišić "napuni" i pripremi za sledeći otkucaj.
Kada nastaju simptomi
Sa svakim otkucajem, srčane ćelije razmenjuju natrijum, kalijum i kalcijum kroz sitne jonske kanale u svojoj membrani kako bi se pripremile za narednu kontrakciju. Produžen QT interval može da nastane zato što ti kanali ne funkcionišu pravilno, ali i zbog lekova, poremećaja elektrolita ili oštećenja srčanog mišića. To produženje može da poremeti precizno usklađen rad srca i u određenim situacijama izazove opasne, ubrzane aritmije poznate kao torsade de pointes.
U većini slučajeva produžen QT interval ne izaziva nikakve tegobe, jer srce uspeva da nadoknadi kašnjenje. Međutim, pod fizičkim ili emocionalnim stresom može doći do naglog, ubrzanog i nepravilnog rada srca, što se manifestuje kao:
- kratak dah
- vrtoglavica
- gubitak svesti
- u najtežim slučajevima iznenadna srčana smrt
Stečeni i urođeni oblik
Stečeni oblik je češći i najčešće je povezan sa lekovima. Stotine često propisivanih preparata mogu da produžei QT interval, a među njima su pojedini antibiotici, antipsihotici, lekovi za srce, dijabetes, depresiju i alergije. Rizik je veći kod žena, kao i kod osoba koje već imaju genetsku predispoziciju. Dobra vest je da se kod stečenog oblika QT interval najčešće normalizuje nakon prekida terapije.
Procenjuje se da se urođeni oblik javlja kod najmanje jednog od 2.000 novorođenčadi. Iako je identifikovano više gena povezanih sa ovim sindromom, tri genetske mutacije odgovorne su za većinu naslednih slučajeva.
Kako se leči
Terapija zavisi od uzroka i stepena rizika. Kod stečenog oblika, prvi korak je obično prekid ili zamena leka koji produžava QT interval, kao i korekcija eventualnog poremećaja elektrolita, naročito kalijuma i magnezijuma.
Kod urođenog oblika, najčešće se primenjuju beta-blokatori, koji smanjuju rizik od opasnih aritmija. Osobama sa visokim rizikom ili onima koje su već imale ozbiljne poremećaje ritma može da bude ugrađen implantabilni kardioverter-defibrilator (ICD), uređaj koji prepoznaje i prekida životno ugrožavajuće aritmije.
U pojedinim slučajevima preporučuje se izbegavanje intenzivnih sportova ili situacija koje mogu izazvati nagli adrenalinski skok.
Iako se urođeni oblik ne može sprečiti, pravovremena dijagnoza i adekvatna terapija značajno smanjuju rizik od ozbiljnih komplikacija.
Izvor: Health.harvard.edu/Zdravlje.kurir.rs