Plućna hipertenzija dugo ostaje neprepoznata: Prof. dr Ristić upozorava na prvi simptom
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborPovodom Svetskog dana plućne hipertenzije, stručnjaci upozoravaju na jednu od najpodmuklijih retkih bolesti koja se i dalje kasno otkriva upravo zato što ne daje jasne i prepoznatljive simptome. Kako za RTS objašnjava prof. dr Arsen Ristić, kardiolog Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, plućna hipertenzija nije jedna bolest, već stanje povišenog pritiska u plućnoj cirkulaciji koje može imati više različitih uzroka, grupisanih u nekoliko kategorija.
- Najugroženiji su pacijenti kod kojih je uzrok u samim krvnim sudovima pluća, ali i oni sa autoimunim bolestima ili urođenim srčanim manama koje nisu mogle da budu korigovane. Postoje i nasledne forme bolesti, zbog čega je poslednjih godina značajan iskorak napravljen u genetskom testiranju. Imamo veliku sreću da u poslednje tri godine možemo da testiramo pacijente ne samo na nasledne kardiomiopatije, već i na nasledne forme plućne hipertenzije, što podiže nivo svesti i omogućava ranije prepoznavanje - objašnjava dr Ristić.
Simptomi koji zahtevaju ozbiljnu dijagnostiku
Ipak, ključni problem ostaje to što simptomi dugo ne ukazuju jasno na ozbiljno oboljenje. Ljudi, često mladi i naizgled u dobroj kondiciji, počnu da se zamaraju i da im fali vazduh pri naporu.
- To može da se pripiše umoru, koroni, prethodnim infekcijama, pa sve dok se ne dođe do nekog obimnijeg kliničkog pregleda, dok se ne pogleda ultrazvuk, prođu meseci, nekad i godine. Upravo zato je važno da se, nekome ko ima tridesetak godina, poveruje da postoji objektivan zdravstveni razlog zbog čega mu nedostaje vazduh pri naporu - upozorava on.
Podaci pokazuju da se bolest danas otkriva češće nego ranije, upravo zahvaljujući boljoj dijagnostici i većoj svesti. Nekada se beležilo oko 15 obolelih na milion stanovnika, dok se danas registruje više od 60, što znači da u Srbiji postoji više stotina pacijenata sa ovom dijagnozom, a kada se uključe svi uzroci plućne hipertenzije, broje se hiljade.
- Reč je o teškom i progresivnom oboljenju koje bez lečenja ima ozbiljnu prognozu. Kada se bolest ne leči, trećina pacijenata ne doživi pet godina od postavljanja dijagnoze. A često je pred vama mlada osoba koja ne može da pređe ni nekoliko stotina metara - ističe dr Ristić.
Veliki korak napred u lečenju
Pre dve decenije mogućnosti lečenja bile su vrlo ograničene, dok danas postoji četrnaest registrovanih lekova u svetu, od kojih je većina dostupna i u Srbiji.
- Sa savremenim kombinacijama lekova i novim terapijskim pristupima ne samo što možemo da poboljšamo kvalitet života, već po prvi put imamo mogućnost da bolest vratimo unazad. Biološka terapija donela je posebno veliki pomak, jer može da smanji opterećenje desne strane srca, snizi pritisak u plućnoj cirkulaciji i značajno ublaži simptome - naglašava profesor.
Rezultati takvog lečenja mogu da budu dramatični. Pacijenti koji su ranije bili kandidati za transplantaciju pluća danas mogu da se vrate svakodnevnim aktivnostima, pa čak i poslu i fizičkoj aktivnosti.
- Imate ljude koji su bili na ivici života, a danas predaju u gimnaziji, treniraju i izgledaju kao potpuno zdrave osobe - poručuje dr Ristić.