Zašto su namirnice našeg podneblja ključ zdravlja: Prof. dr Stojiljković o moćnim benefitima tradicionalne ishrane
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborSrbija, zahvaljujući klimatskim uslovima i smeni četiri godišnja doba, ima izuzetno bogat izbor voća, povrća, šumskih plodova, žitarica i drugih namirnica koje mogu zadovoljiti gotovo sve nutritivne potrebe čoveka. Upravo zato stručnjaci ukazuju na značaj lokalno proizvedene hrane i njenu prednost u odnosu na industrijski uzgajane i uvozne proizvode.
Prof. dr Staniša Stojiljković, profesor, predavač, nutricionista i fiziolog, smatra da se najveća vrednost domaćih proizvoda krije u njihovoj svežini, kraćem putu od njive do trpeze i očuvanom nutritivnom sastavu.
– Sve što se danas prodaje kroz različite suplemente, vitamine, minerale i enzime, već postoji u prirodnom i organizmu najprihvatljivijem obliku u domaćem voću, povrću, šumskom bilju i izvorima zdrave vode – objašnjava profesor Stojiljković.
Prednost domaće hrane je u svežini
Kako ističe, čak i povrće proizvedeno u domaćim plastenicima često je kvalitetnije od uvoznog, upravo zbog kraćeg skladištenja i transporta.
On upozorava da se deo uvoznog voća i povrća tretira različitim hemijskim sredstvima kako bi duže zadržalo izgled i svežinu. Kao primer navodi jabuke koje se, prema njegovim rečima, često premazuju voskovima i emulgatorima radi dužeg čuvanja.
– Domaći proizvodi uglavnom ne prolaze takve tretmane i zbog toga imaju prirodniji ukus, miris i konzistenciju – kaže Stojiljković.
Posebno ukazuje na problem uzgoja hrane u blizini industrijskih zona, gde zemljište i vazduh mogu biti opterećeni teškim metalima i drugim zagađivačima.
Ukus, aroma i nutritivna vrednost
Profesor navodi da razlika između domaćih i uvoznih proizvoda može lako da se primeti već po ukusu i mirisu.
– Domaći krastavac, kupus, paradajz ili luk imaju intenzivniju aromu i prirodniju boju.Paradajz koji veštački sazreva često izgleda lepo, ali nema pravi ukus ni miris – objašnjava on.
Kao posebno vredne namirnice izdvaja lisnato i lukovičasto povrće, koje je, prema njegovim rečima, najbolje konzumirati nekoliko sati nakon branja, dok su enzimi i aktivne materije još očuvani. Govoreći o orašastim plodovima, profesor savetuje da se orasi, lešnici i bademi čuvaju u ljusci i koriste neposredno nakon lomljenja, kako bi zadržali nutritivna svojstva.
Značaj tradicionalne ishrane
Stojiljković smatra da domaća, tradicionalna ishrana ima značajne prednosti u odnosu na visokoproduktivnu industrijsku proizvodnju hrane.
– Male proizvodnje i tradicionalni način uzgoja često daju kvalitetnije i nutritivno vrednije proizvode od masovne proizvodnje – navodi on.
Posebno ističe značaj semenskih kultura poput lana, suncokreta i bundeve, koje bi, kako kaže, trebalo svakodnevno koristiti u ishrani.
Govoreći o mesu i proizvodima životinjskog porekla, profesor smatra da kvalitet u velikoj meri zavisi od načina uzgoja životinja.
– Živina i domaće životinje koje se hrane prirodno, na otvorenom prostoru, daju kvalitetnije meso i proizvode – ističe Stojiljković.
Domaći sokovi i fermentisani proizvodi
Profesor ukazuje i na značaj pripreme domaćih sokovaod sezonskog voća poput maline, kupine, jabuke, kruške i šipurka, ali i napitaka od lekovitog bilja kao što su nana, kopriva, zova ili matičnjak.
Posebno izdvaja fermentisane proizvode poput kiselog kupusa.
– Kiseli kupus i rasol predstavljaju prirodan izvor korisnih bakterija, vitamina i minerala.
Takođe upozorava da sa sušenim voćem treba biti oprezan zbog mogućeg prisustva konzervansa, pa savetuje da se pre upotrebe opere toplom vodom.
Ishrana i zdravlje jetre
Prema njegovim rečima, najveći problem savremene ishrane nisu prirodne masnoće, već prekomeran unos industrijski prerađene hrane, slatkiša, aditiva i pojačivača ukusa.
– Jetru mnogo više opterećuju industrijski proizvodi, višak šećera i prerađeni ugljeni hidrati nego prirodne masnoće životinjskog ili biljnog porekla – ističe profesor.
On savetuje da u svakodnevnoj ishrani dominiraju sveže pripremljeno povrće, hrana kuvana na pari i namirnice sa što manje industrijske obrade.
– Najvažnije je vratiti se jednostavnoj, domaćoj hrani i namirnicama sa našeg podneblja, jer upravo one predstavljaju osnovu zdrave i kvalitetne ishrane – savetuje profesor Stojiljković.