Da li je ponašanje vašeg deteta samo pubertet ili vapaj za pomoć? 12 znakova upozorenja
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborSvako dete ponekad promeni raspoloženje, postane povučenije ili burnije reaguje nego inače. Međutim, ako takve promene traju duže vreme, naglo se pojave ili počnu da utiču na svakodnevni život, mogu da budu znak da se dete suočava sa problemom koji ne ume da iskaže rečima. Stručnjaci upozoravaju da je zato važno obratiti pažnju na promene u ponašanju i reagovati na vreme, bez osuđivanja i kažnjavanja.
Koje promene su znak da detetu treba pomoć
Pojedinačni znaci ne znače da dete ima ozbiljan problem, ali ako ih ima više ili traju nedeljama, trebalo bi razgovarati s njim i po potrebi potražiti stručni savet.
Među najčešćim promenama koje mogu da budu upozorenje izdvajaju se:
- nagla promena ponašanja ili ličnosti
česta razdražljivost, bes ili izlivi ljutnje
tuga, povlačenje i gubitak interesovanja za aktivnosti koje je ranije volelo
izbegavanje druženja i izolacija od porodice i prijatelja
izražena anksioznost ili stalna zabrinutost
osećaj manje vrednosti, samookrivljavanje ili ljubomora
problemi u školi, pad uspeha ili izostajanje sa nastave
laganje, krađa ili učestali sukobi sa autoritetima
zanemarivanje lične higijene i izgleda
poremećaji spavanja ili nagle promene telesne težine
rano eksperimentisanje sa cigaretama, alkoholom ili drogama
samopovređivanje, pretnje da će povrediti sebe ili druge ili razgovor o samoubistvu
Zašto dolazi do promena u ponašanju
Uzroci mogu biti različiti i često se međusobno prepliću. Nekada su povezani sa detetovim temperamentom, pubertetom, hormonskim promenama ili razvojem anksioznosti i depresije, dok u drugim slučajevima važnu ulogu imaju spoljašnji faktori.
To mogu biti porodični konflikti, razvod roditelja, vršnjačko nasilje, fizičko ili emocionalno zlostavljanje, preveliki pritisak u školi, kao i velike životne promene ili finansijski problemi u porodici.
Kako roditelji mogu da pomognu
Najvažnije je da dete oseti da može otvoreno da razgovara bez straha od kritike ili kazne. Roditelji bi trebalo da pokušaju da otkriju šta je dovelo do promene ponašanja, da ga saslušaju, pomognu mu da pronađe rešenje i pohvale svaki pozitivan pomak.
Korisno je provoditi više vremena zajedno (za tinejdžere samo ako mu prija), podsticati dete da govori o svojim osećanjima i učiti ga kako da se izbori sa stresom i frustracijom. Ako promene ne prolaze ili se pogoršavaju, potrebno je potražiti pomoć psihologa ili dečjeg psihijatra.
Izvor: Healthshots.com/Zdravlje.kurir.rs