Naučno istraživanje

Zašto je nekim ljudi potrebno manje sna? Odgovor leži u našim genima, tvrde stručnjaci

Sergio Monti / Panthermedia / Profimedia

Da li ste ikada primetili kako neki ljudi skaču iz kreveta posle samo nekoliko sati sna, dok drugi jedva funkcionišu bez osam sati? Zašto, onda, neki ljudi deluju kao da im treba manje sna od drugih? To je pitanje koje naučnike fascinira godinama. Evo šta do sada znamo.

Postoji mala grupa ljudi kojima ne treba mnogo sna. Oni mogu savršeno funkcionisati sa samo četiri do šest sati sna svake noći, često tokom celog života. Obično se ne osećaju umorno, ne dremaju i ne pate od uobičajenih negativnih posledica nedostatka sna. Naučnici ovo nazivaju fenotip prirodnog kratkog sna, što jebiološka osobina koja ljudima omogućava da dobiju sve prednosti sna za kraće vreme.

Godine 2010. istraživači su otkrili genetske mutacije koje pomažu da se objasni ovaj fenomen. Ljudima kojima je potrebno manje sna nose retke varijante određenih gena, koje čine njihov san efikasnijim.

Skorašnje istraživanje iz 2025. procenilo je ženu u sedamdesetim godinama sa jednom od ovih retkih mutacija. Uprkos tome što je većinu života spavala samo šest sati noću, ostala je fizički zdrava, mentalno bistra i vodila je aktivan život. Izgleda da je njeno telo jednostavno bilo „podešeno“ da mu treba manje sna.

Još uvek učimo koliko su česte ove genetske mutacije i zašto se pojavljuju.

Nisu svi rođeni za malo sna

Većina ljudi koji misle da im je prirodno potrebno manje sna i da tako mogu dobro da funkcionišu. Međutim, oni su samo hronično uskraćeni za san. Često, njihov kratak san posledica je dugih radnih sati, društvenih obaveza ili uverenja da je spavanje manje znak snage ili produktivnosti.

Manjak sna povezan je sa povećanim rizikom od gojaznosti, dijabetesa, visokog krvnog pritiska i kardiovaskularnih bolesti Foto: Shutterstock

U današnjoj kulturi stalne žurbe, često se može čuti kako ljudi hvale to što funkcionišu sa samo par sati sna. Ali za prosečnu osobu, to nije održivo.

Efekti kratkog sna se nakupljaju tokom vremena. To može dovesti do loše koncentracije, promena raspoloženja, mikrosanjenja (kratkih, nenamernih zaspivanja), smanjenja performansi pa čak i dugoročnih zdravstvenih rizika.

Na primer, manjak sna povezan je sa povećanim rizikom od gojaznosti, dijabetesa, visokog krvnog pritiska i kardiovaskularnih bolesti (srčanih bolesti i moždanog udara).

Da li se tokom vikenda san može nadoknaditi? 

Da bi nadoknadili izgubljeni san tokom nedelje, mnogi ljudi pokušavaju da spavaju duže vikendom. 

To može pomoći na kratke staze. Istraživanja sugerišu da dodatni jedan do dva sata sna vikendom ili dremke kada je moguće mogu pomoći u smanjenju negativnih efekata kratkog sna.

Međutim, to nije savršeno rešenje. Vikend nadoknada sna i dremke možda ne mogu u potpunosti da otklone sve negativne efekte nedostatka sna. Ova tema je još uvek predmet naučne debate.

Iako umerena nadoknada sna može imati neke koristi, ona ne može zameniti kvalitetan san tokom cele nedelje. Foto: Shutterstock

Nadoknađivanje sna ne može neutralisati kardiovaskularne rizike 

Nedavno veliko istraživanje je pokazalo da vikend nadoknada sna možda ne može da neutralizuje kardiovaskularne rizike povezane sa hroničnim kratkim snom.

Štaviše, velika odstupanja u količini sna mogu poremetiti unutrašnji biološki sat tela, a predugo spavanje vikendom može otežati uspavljivanje nedeljom uveče, što znači da se radna nedelja može započeti manje odmorno.

Sve veći broj dokaza ukazuje da ponavljajući ciklusi neregularnog sna mogu imati značajan uticaj na opšte zdravlje i rizik od prevremene smrti, možda čak i više nego koliko dugo spavamo.

Na kraju, iako umerena nadoknada sna može imati neke koristi, ona ne može zameniti dosledan, kvalitetan san tokom cele nedelje. Ipak, održavanje kvalitetnog sna može biti posebno teško ljudima sa netradicionalnim radnim rasporedima, poput radnika u smenama.

Postoji niz drugih razloga zbog kojih ljudima može biti potrebno manje sna u poređenju sa drugima.

Velika odstupanja u količini sna mogu poremetiti unutrašnji biološki sat tela Foto: Shutterstock

Faktori kao što su starost i osnovna zdravstvena stanja značajno utiču na potrebe za snom.

Na primer, starije osobe često doživljavaju promene u svojim cirkadijalnim ritmovima i češće imaju fragmentiran san zbog stanja poput artritisa ili kardiovaskularnih bolesti.

Potrebe za snom razlikuju se od osobe do osobe, i dok nekolicina srećnika može napredovati sa manje sna, većini nas je potrebno sedam do devet sati noću da bismo se osećali i funkcionisali najbolje. Ako redovno oskudevate sa snom i oslanjate se na vikend da nadoknadite, možda je vreme da preispitate svoju rutinu. Jer san nije luksuz – to je biološka potreba.

Izvor: sciencealert.com/Zdravlje.Kurir.rs

Zašto se stalno osećate umorno? Ovo je 7 mogućih uzroka i svaki zahteva posebnu pažnju