Promuklost koja ne prolazi: Prvi simptomi polipa glasnih žica i metode lečenja
Dugotrajna promuklost se često zanemaruje kao privremeni problem, ali može biti prvi znak ozbiljnijeg oštećenja, poput polipa glasnih žica. Otkrivamo kako da prepoznamo simptome na vreme, koje su najefikasnije metode lečenja i kada je operacija neizbežna kako bi se vratio jasan glas.
Polipi glasnih žica su benigne, tečnošću ispunjene izrasline koje se formiraju na sluzokoži glasnih žica, a najčešće su rezultat akutne ili hronične fonotraume, odnosno nepravilne i prekomerne upotrebe glasa. Za razliku od glasnih čvorića, koji su tvrđi i podsećaju na plikove i obično se javljaju bilateralno, polipi su mekši, mogu varirati od malih lezija do velikih želatinoznih masa i u većini slučajeva pogađaju samo jednu glasnu žicu.
Najčešći simptomi
Prvi i najprimetniji simptom koji pacijenti primećuju je promuklost koja ne nestaje ni nakon dve do tri nedelje odmora, a glas često poprima grub, „sečen“ ili prozračan karakter. Pored promene kvaliteta glasa, osobe sa polipima se često žale na brzi zamor glasa, gubitak vokalnog opsega – posebno kod visokih tonova – i osećaj stranog tela ili „kvrge“ u grlu što izaziva stalnu potrebu za kašljem.
Iako su sami polipi obično bezbolni, naprezanje mišića vrata u pokušaju da se nadoknadi loš glas može dovesti do nelagodnosti koja se ponekad širi do uha, dodatno komplikuje kliničku sliku i zahteva hitnu pažnju specijaliste.
Postepeni ili iznenadni razvoj polipa
Razvoj polipa može biti postepen, zbog dugotrajnog vikanja, pušenja ili nelečene gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB), ali se može javiti i iznenada, nakon jednog događaja ekstremnog glasnog naprezanja, kao što je vikanje na sportskoj utakmici ili snažan kašalj koji izaziva pucanje kapilara u glasnim žicama.
Da bi se znalo da li se stanje razvija u trajno oštećenje, ključno je pratiti trajanje simptoma; svaka promuklost koja traje duže od dve nedelje, posebno kod profesionalnih govornika ili pevača, zahteva specijalistički pregled.
Dijagnoza ne bi trebalo da se oslanja samo na jednostavan pregled grla, već je zlatni standard videostroboskopija – postupak koji koristi trepćuće svetlo za vizuelizaciju vibracija glasnih žica i mukoznog talasa u usporenom snimku.
Fleksibilna laringoskopija bez stroboskopije često može propustiti pravi uzrok promuklosti jer ne prikazuje finu mehaniku vibracija, koje su kod polipa narušene zbog povećane mase i krutosti tkiva. Upravo ovaj pregled otkriva veličinu, oblik (sedilan ili stabljikast) i karakteristike polipa, što je ključno za izbor daljeg toka lečenja.
Lečenje polipa
Kada se dijagnoza potvrdi, pristup lečenju zavisi od veličine polipa, njegove starosti i funkcionalnih potreba pacijenta, a savremene smernice sugerišu višedimenzionalni pristup. Konzervativni tretman je skoro uvek prvi korak i uključuje intenzivnu terapiju glasom sa logopedom, vokalnu higijenu i farmakološki tretman pratećih stanja kao što su alergije ili refluks koji mogu iritirati sluzokožu.
Svi terapijski pristupi – fonohirurgija, terapija glasom i njihova kombinacija – pokazali su visoku efikasnost u poboljšanju parametara glasa. Međutim, istraživanja sugerišu da kombinacija hirurškog uklanjanja polipa praćena postoperativnom terapijom glasom pruža najbolje rezultate, posebno u smislu smanjenja promuklosti glasa i poboljšanja maksimalnog vremena fonacije.
Samo terapija glasom može biti efikasnija kod manjih, novijih polipa, gde učenje pravilnih tehnika disanja i fonacije smanjuje pritisak na glasne žice, omogućavajući tkivu da zaraste, ali kod većih, organizovanih polipa, operacija ostaje primarna opcija.
Vreme čekanja na operaciju, odnosno fonohirurgiju, nije fiksno i u velikoj meri zavisi od kliničkog puta koji pacijent mora da prođe pre nego što se odluči za operaciju. U medicinskoj praksi, „čekanje“ na operaciju je često period aktivnog konzervativnog lečenja koji može trajati od nekoliko nedelja do tri meseca, kako bi se videlo da li lezija reaguje na glasovnu terapiju i lekove. Ako se polip ne povlači ili ako pacijent ima značajna funkcionalna oštećenja koja sprečavaju rad, izvodi se mikrolaringoskopija.
Ovo je precizna procedura pod opštom anestezijom koja se izvodi kroz usta uz pomoć mikroskopa, koristeći „hladne instrumente“ ili laser kako bi se uklonila izraslina uz očuvanje zdravog tkiva koliko god je to moguće. Oporavak nakon procedure zahteva strogu disciplinu; pacijenti moraju provesti nekoliko dana u potpunoj tišini (glasni odmor), nakon čega sledi postepeni povratak govoru pod nadzorom specijaliste.
Potpuni oporavak glasa i povratak punim glasovnim kapacitetima obično se očekuje u roku od 2 do 6 nedelja, u zavisnosti od složenosti procedure i poštovanja uputstava za rehabilitaciju.
Prevencija ponovnog pojavljivanja bolesti
Polipi su često rezultat godina lošeg korišćenja glasa, tako da je postoperativna rehabilitacija neophodna ne samo za zarastanje, već i za reprogramiranje načina na koji pacijent proizvodi glas.
Pokazalo se da je kombinovani tretman, koji uključuje hirurško uklanjanje lezije nakon čega sledi strukturirana glasovna terapija u trajanju od najmanje tri do četiri nedelje, superiorniji u obnavljanju kvaliteta života pacijenata. Terapija se fokusira na eliminaciju „tvrdog“ glasovnog napada, koordinaciju disanja i govora i smanjenje napetosti u mišićima vrata.
Sprečavanje ponovnog pojavljivanja polipa zahteva doživotnu brigu o vokalnoj higijeni. To uključuje redovnu hidrataciju kako bi glasne žice ostale elastične i otporne na povrede, izbegavanje zadimljenih prostora i iritansa, kao i korišćenje mikrofona ili pojačala prilikom govora pred velikom grupom ljudi ili u bučnom okruženju.
Takođe je važno prepoznati znake vokalnog zamora i davati glasnim žicama „mikro-pauze“ tišine tokom dana. Ignorisanje simptoma i nastavak forsiranja oštećenog glasa može dovesti do trajnog ožiljavanja glasnih žica, što rezultira nepovratnom promuklošću. Stoga je blagovremena reakcija na prve simptome, uz stručno vođenje kroz dijagnostiku i lečenje, jedini siguran put do zdravog i rezonantnog glasa.
Izvor: ordinacija.hr/zdravlje.kurir.rs
Kada se radi laringoskopija? Sve što bi trebalo da znate o ovom pregledu grla i kako se pripremiti