Proteini biljnog ili životinjskog porekla? Evo šta je bolji izbor za dugoročno zdravlje
Nove američke prehrambene smernice za period 2025-2030. veći akcenat stavljaju na proteine životinjskog porekla, uključujući crveno meso i punomasne mlečne proizvode, što je izazvalo polemike zbog visokog sadržaja zasićenih masti u tim namirnicama. Stručnjaci ističu da izbor izvora proteina dugoročno utiče na zdravlje, ali da odgovor nije jednostavan.
Prednosti biljnih proteina
Poslednjih godina sve više se preporučuje ishrana sa većim udelom biljnih proteina. Velika studija objavljena 2024. u časopisu American Journal of Clinical Nutrition, koja je pratila više od 200.000 ljudi tokom tri decenije, pokazala je da osobe sa većim udelom biljnih proteina u ishrani imaju 19 odsto manji rizik od kardiovaskularnih bolesti i 27 odsto manji rizik od koronarne bolesti.
Biljni izvori proteina, poput mahunarki, orašastih plodova i soje, obično sadrže i mnogo vlakana. To povoljno utiče na rad creva, može da snizi LDL holesterol i doprinese boljem metaboličkom zdravlju. Uz to, biljni proteini donose antioksidanse i minerale koji povoljno deluju na srce, pomažu stabilizaciji šećera u krvi i smanjuju upalne procese.
Prednosti životinjskih proteina
To, međutim, ne znači da životinjski proteini nemaju svoje prednosti. Većina njih spada u takozvane "kompletne" proteine, jer sadrže svih devet esencijalnih aminokiselina. Zbog toga mogu da imaju prednost u očuvanju mišićne mase.
Namirnice životinjskog porekla takođe su bogatije gvožđem koje se lakše apsorbuje, kao i vitaminima B grupe. Osim toga, duže pružaju osećaj sitosti, što može da pomogne u kontroli apetita.
Mogući rizici i pravi balans
Stručnjaci upozoravaju da nisu svi životinjski proteini isti. Masni komadi mesa, koža živine i punomasni mlečni proizvodi sadrže više zasićenih masti, koje mogu da povećaju rizik od srčanih bolesti. Prerađeno meso povezuje se i sa većim rizikom od raka debelog creva.
S druge strane, veći unos biljnih proteina obično se povezuje sa nižim rizikom od pojedinih karcinoma, verovatno zbog vlakana i zaštitnih biljnih jedinjenja.
Zato nutricionisti naglašavaju da nema potrebe za potpunim izbacivanjem jedne grupe proteina. Važnije je pronaći ravnotežu i u ishrani kombinovati oba izvora. Praktičan pristup je da jedan ili dva obroka dnevno budu zasnovana na biljnim proteinima, dok se u ostalim obrocima mogu naći i namirnice životinjskog porekla. Takva kombinacija omogućava da organizam dobije i kvalitetne aminokiseline i zaštitne nutrijente koji doprinose dugoročnom zdravlju.
Izvor: Everydayhealth.com/Zdravlje.kurir.rs