Antibiotik ne daje očekivane rezultate? Ovaj važan test otkriva na šta je tačno bakterija otporna
Test osetljivosti na antibiotike je ključni laboratorijski test koji lekarima pokazuje koji će antibiotici zaista delovati protiv vaše infekcije, a koji su potpuno beskorisni. U eri sve veće bakterijske otpornosti, njegovo ispravno tumačenje može značiti razliku između brzog oporavka i ozbiljnih komplikacija.
Započeli ste terapiju antibioticima, ali dani prolaze, temperatura ne pada, a vi se osećate sve gore i gore. Ovo je scenario koji je nažalost sve češći i ukazuje na jedan od najvećih globalnih zdravstvenih problema – rastuću otpornost bakterija na lekove. Lekari su često primorani da započnu lečenje takozvanom empirijskom terapijom, odnosno propisivanjem antibiotika „napamet“, na osnovu najverovatnijeg patogena i kliničkog iskustva.
Iako je takav pristup neophodan da bi se izbeglo gubljenje dragocenog vremena, on nosi rizik da propisani lek uopšte neće delovati na specifične bakterije koje izazivaju infekciju. Upravo u ovom trenutku na scenu stupa moćan dijagnostički alat, koji omogućava medicini da zauzme personalizovani pristup i precizno cilja neprijatelja – antibiogram.
Individualni „profil“ infekcije
Antibiogram je, u svom najjednostavnijem obliku, laboratorijski test koji ispituje osetljivost određene bakterije, izolovane iz vašeg uzorka, na niz različitih antibiotika. To nije generička lista, već individualni „profil“ vaše infekcije. Njegova osnovna svrha je da se pređe sa nagađanja na sigurnost, ili da se empirijska terapija transformiše u ciljanu terapiju.
Umesto korišćenja antibiotika širokog spektra koji ubijaju dobre bakterije i podstiču dalju otpornost, lekar dobija precizna uputstva o tome koji će lek biti najefikasniji. Važno je razlikovati nalaz pojedinačnog pacijenta od takozvanog bolničkog antibiograma, koji je kumulativni izveštaj o osetljivosti bakterija prikupljenih u određenoj ustanovi tokom godinu dana i služi kao vodič za početnu terapiju dok se čeka individualni rezultat.
Kako se radi antibiogram?
Put do konačnih rezultata antibiograma objašnjava zašto je potrebno dugo vreme, obično između 48 i 72 sata. Sve počinje uzimanjem uzorka sa mesta infekcije – bilo da je u pitanju bris grla, uzorak urina, krv (krvna kultura), sputum ili stolica. U mikrobiološkoj laboratoriji, ovaj uzorak se kultiviše na posebnim hranljivim medijumima kako bi se izolovao i „uzgajao“ čisti soj bakterija odgovornih za bolest.
Tek kada mikrobiolozi dobiju dovoljnu količinu čistog patogena mogu početi sa testiranjem njegove reakcije na niz različitih antibiotika. Iako savremeni automatizovani sistemi mogu donekle skratiti ovaj proces, uzgoj bakterija i dalje zahteva vreme, zbog čega je strpljenje ključno za dobijanje tačnog i pouzdanog rezultata.
Kada konačno stigne, rezultati antibiograma se lekaru prenose putem tri ključna slova: S, I i R. Ova standardizovana klasifikacija, koju propisuju organizacije kao što je Evropski komitet za testiranje osetljivosti na antimikrobne lekove (EUCAST), osnova je za svaku odluku o daljem lečenju.
- Oznaka S (en. sensitive - osetljivo) znači da će standardna doza antibiotika najverovatnije zaustaviti rast bakterija i dovesti do izlečenja.
- Oznaka R (en. resistant - otporno) je jasan upozoravajući znak – bakterije su otporne, lek nema efekta na njih i njegova upotreba bi bila potpuno beskorisna.
- Između je oznaka I (Intermedijerno), što sugeriše da bi lek mogao biti efikasan, ali samo pod određenim uslovima, na primer ako se primenjuje u većim dozama ili ako se prirodno akumulira u visokim koncentracijama na mestu infekcije, kao što je slučaj sa nekim antibioticima u urinarnom traktu.
Dve ključne metode testiranja
Dve osnovne metode za određivanje osetljivosti dominiraju u laboratorijskoj praksi. Najčešća je takozvana metoda disk difuzije, vizuelno jednostavna, ali veoma informativna. Papirni diskovi natopljeni različitim antibioticima postavljaju se na hranljivu podlogu, na kojoj su bakterije pacijenta ravnomerno raspoređene. Nakon inkubacije, oko diskova na koje su bakterije osetljive formira se providni krug, takozvana zona inhibicije, gde bakterije nisu uspele da rastu. Što je ovaj krug veći, antibiotik je efikasniji.
Druga, kvantitativna metoda je metoda razblaživanja, koja određuje minimalnu inhibitornu koncentraciju (MIK) - najnižu koncentraciju antibiotika koja potpuno sprečava vidljivi rast bakterija. Iako se čini logičnim izabrati lek sa najnižom MIK, to nije uvek najbolji izbor jer se mora uzeti u obzir i farmakokinetika leka, tj. kako se ponaša u organizmu, zbog čega neke laboratorije namerno ne prikazuju tačnu vrednost MIK kako bi izbegle pogrešna klinička tumačenja.
Kada je antibiogram neophodan?
Antibiogram se ne radi rutinski za svaku blagu infekciju ili prehladu. Njegova upotreba je rezervisana za situacije u kojima je precizan izbor leka od najveće važnosti. Ovo se prvenstveno odnosi na teške i životno ugrožavajuće infekcije kao što su sepsa, meningitis, teška upala pluća ili komplikovane infekcije rana.
Takođe je neophodan kada početna, empirijski propisana terapija ne daje rezultate, ili kada se stanje pacijenta ne poboljšava. Koristi se i kod rekurentnih infekcija, kao što su česte infekcije urinarnog trakta, gde postoji jaka sumnja na otpornije sojeve bakterija.
Antibiogram je posebno važan za ranjive grupe pacijenata, uključujući osobe sa oslabljenim imunitetom, hronične bolesnike, novorođenčad i starije osobe, kod kojih pogrešan izbor antibiotika može imati daleko ozbiljnije posledice. Bez ovog testa, savremena medicina bi bila gotovo nemoćna u borbi protiv sve otpornijih mikroorganizama.
Izvor: ordinacija.hr/zdravlje.kurir.rs
Otkriven antibiotik koji pošteđuje „dobre“ bakterije: Pokazao uspeh kod pneumonije i infekcija krvi