Srčani udar ne počinje holesterolom: Dijetolog otkriva šta sve prethodi aterosklerozi
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborKoliko puta ste proverili holesterol, a da se nikad niste zapitali zašto je uopšte povišen? LDL holesterol jeste važan faktor rizika za aterosklerozu, ali kod velikog broja ljudi on nije početak priče, kaže na svom Instagram nalogu nutricionista-dijetolog i praktičar funkcionalne medicine Aleksandra Lišanin, i dodaje da se u osnovi mnogih kardiovaskularnih bolesti nalaze metabolički poremećaji koji dugo ostaju neprepoznati.
- Srčani i moždani udar ne nastaju preko noći. Godinama pre prvih simptoma u organizmu se razvijaju metabolički poremećaji. Kod velikog broja ljudi sve počinje insulinskom rezistencijom, viškom visceralne masti, hroničnom upalom, fizičkom neaktivnošću i lošom ishranom - navodi Lišanin.
Takve promene ne nastaju odjednom, već se razvijaju postepeno. Vremenom počinju da utiču na metabolizam masti i šećera, ali i na stanje krvnih sudova, često mnogo pre nego što se pojave prvi simptomi bolesti.
- Vremenom ovi poremećaji mogu da dovedu do povišenih triglicerida, nižeg HDL holesterola, većeg broja ApoB čestica i stvaranja malih, gustih LDL čestica. Tek tada ateroskleroza počinje da napreduje na zidovima krvnih sudova, a godinama se stvaraju naslage koje jednog dana mogu da dovedu do srčanog ili moždanog udara - objašnjava ona.
Lečenje počinje od uzroka
Upravo zbog toga stručnjaci upozoravaju da jedan laboratorijski nalaz ne može da pruži kompletnu sliku kardiovaskularnog rizika. LDL holesterol jeste važan pokazatelj, ali nije jedini. Na rizik utiču i krvni pritisak, nivo šećera u krvi, prisustvo insulinske rezistencije, pušenje, telesna aktivnost, porodična opterećenost i drugi faktori koji zajedno određuju verovatnoću razvoja ateroskleroze.
- Zato nije dovoljno lečiti samo posledicu, potrebno je otkriti zašto je uopšte došlo do metaboličkog poremećaja. Zdravlje srca ne čuva samo nizak LDL, važni su i ApoB, krvni pritisak, šećer u krvi, insulinska rezistencija, pušenje i fizička neaktivnost. Cilj nije samo da se popravi jedan laboratorijski parametar, već da se deluje na uzroke koji su doveli do njegovog poremećaja - poručuje Aleksandra Lišanin.