Planirate zubne implante? Stomatolog otkriva ko je idealan kandidat, a ko mora da odloži proceduru?
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborGubitak jednog ili više zuba više nije samo estetski problem. On sa sobom nosi ozbiljne posledice po zdravlje usne duplje: otežano žvakanje, pomeranje susednih zuba, propadanje vilične kosti i promenu celokupne strukture lica. Savremena stomatologija danas kao jedno od najboljih rešenja za nadoknadu izgubljenih zuba prepoznaje zubne implante.
O tome ko su kandidati za ugradnju implanta, koje su ključne prepreke, ali i kako svakodnevne navike utiču na njihov vek trajanja, razgovaramo sa stomatologom dr Marijom Dujevski, specijalizantom oralne hirurgije.
Kome se preporučuju zubni implanti i koje probleme rešavaju?
Zubni implanti predstavljaju veštačke korene zuba, najčešće napravljene od titanijuma, biokompatibilnog materijala koji organizam dobro prihvata. Hirurški se ugrađuju u viličnu kost kako bi nosili buduću krunicu, most ili protezu.
- Implanti se preporučuju svim pacijentima kojima nedostaje jedan, više ili svi zubi u vilici, a koji imaju završen rast i razvoj kosti, obično nakon 18. ili 20. godine života. Njihova najveća prednost u odnosu na tradicionalne mostove je to što ne zahtevaju brušenje susednih, potpuno zdravih zuba. Kada nedostaje samo jedan zub, implant je apsolutno najbolje rešenje jer čuva anatomiju susednih zuba - objašnjava dr Dujevski.
Pored očuvanja zdravih zuba, implanti mogu rešiti i problem nestabilnih proteza kod bezubih pacijenata.
Pacijenti koji godinama nose totalne proteze često pate od njihovog pomeranja, žuljanja i otežanog govora i žvakanja, navodi stomatolog, a zatim dodaje da ugradnjom određenog broja implantata, kroz koncepte poput All-on-4 ili All-on-6, proteza se može fiksirati, čime pacijent dobija osećaj potpunog komfora i stabilnosti, sličan onom koji pružaju prirodni zubi.
Situacije kada se ugradnja implanta odlaže
Iako je ugradnja implanta rutinska i veoma uspešna procedura, postoje situacije kada se zahvat mora pažljivo isplanirati ili odložiti.
Kontraindikacije se dele na relativne i apsolutne.
- Apsolutne kontraindikacije su stanja kod kojih ugradnja u određenom trenutku nije moguća. Tu spadaju teška sistemska oboljenja u nekontrolisanoj fazi, aktivne maligne bolesti, hemioterapija ili zračenje u predelu glave i vrata, teški poremećaji imuniteta, kao i terapija visokim dozama bisfosfonata koji se daju intravenskim putem.
Relativne kontraindikacije su stanja kod kojih se zahvat može odložiti dok se zdravstveni problem ne stavi pod kontrolu, objašnjava dr Dujevski, među njima su nekontrolisani dijabetes, akutne infekcije u usnoj duplji, trudnoća, nesanirani karijes i oboljenja desni.
- Nekontrolisani šećer u krvi značajno usporava zarastanje rana i integraciju implanta sa viličnom kosti. Međutim, čim pacijent, u saradnji sa svojim endokrinologom, dovede nivo glukoze u stabilne okvire, ugradnja implanta postaje potpuno bezbedna. Dakle, zdravstveno stanje se najpre mora stabilizovati.
Od čega zavisi uspeh ugradnje implanta?
Uspeh ugradnje implanta zavisi od više međusobno povezanih faktora, opšteg zdravstvenog stanja, stanja usne duplje i higijene, ali i discipline samog pacijenta.
- Implant se ugrađuje u živu kost i okružen je mekim tkivom, desnima. Da bi došlo do procesa osteointegracije, odnosno srastanja kosti sa titanijumskim implantom, neophodno je da celokupan organizam funkcioniše stabilno. Prisustvo hroničnih upala u ustima, poput nesaniranog parodontitisa, predstavlja veliku opasnost jer bakterije mogu preći na mesto ugradnje implanta i izazvati njegovu infekciju i gubitak - upozorava dr Dujevski.
Pre hirurškog zahvata neophodno je detaljno čišćenje zubnog kamenca, lečenje svih pokvarenih zuba i dovođenje oralne higijene na odgovarajući nivo.
Nedostatak kosti nije uvek prepreka
Da bi implant bio stabilan i dugotrajan, mora biti okružen dovoljnom količinom zdrave kosti. Međutim, nakon vađenja zuba vilična kost prirodno počinje da se resorbuje, odnosno smanjuje u zapremini.
Što više vremena prođe od vađenja zuba do ugradnje implanta, to je manje kosti na raspolaganju, ističe doktorka, uz savet pacijentima da ne čekaju godinama. Ipak, zahvaljujući napretku moderne oralne hirurgije, nedostatak kosti danas više nije nerešiva prepreka.
- Kada 3D snimak, odnosno kompjuterizovana tomografija (CBCT), pokaže da nema dovoljno kosti, mogu se primeniti tehnike regeneracije, navodi doktorka:
- Augmentacija – dodavanje koštane zamene i zaštitnih membrana kako bi se dobila potrebna širina i visina viličnog grebena.
- Sinus lift – hirurška procedura koja se primenjuje u bočnim regijama gornje vilice. Podizanjem membrane sinusa stvara se prostor za postavljanje veštačke kosti i implanta.
Pušenje i loša higijena mogu ugroziti implant
Mnogi pacijenti pogrešno veruju da implanti, pošto nisu prirodni zubi, ne mogu da obole. To je opasna zabluda!
- Najveći neprijatelj dugoročnog uspeha implantata je loša oralna higijena, koja može dovesti do periimplantitisa (upale tkiva i kosti oko implantata). Ako se bakterijski plak ne uklanja redovno, može doći do povlačenja desni i gubitka kosti koja drži implantat, a u krajnjem slučaju i do njegovog rasklimavanja i gubitka
Pored higijene, pušenje predstavlja jedan od značajnih faktora rizika. Nikotin sužava krvne sudove u desnima, smanjuje njihovu prokrvljenost i dotok kiseonika i hranljivih materija. Zbog toga je proces zarastanja otežan, a rizik od komplikacija veći.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.