Kada srce i bubrezi počnu da rade protiv vas: Kardiolog upozorava – rizik od smrti raste, ali savremena terapija menja tok bolesti
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborKardiorenalni sindrom je stanje u kojem bolest ili slabost jednog organa, srca ili bubrega, izaziva oštećenje i pogoršanje funkcije drugog organa. To suštinski znači da različite bolesti srca uzrokuju poremećaj rada i oštećenje bubrega i obrnuto - različita oboljenja bubrega mogu da izazovu oštećenja srca, objašnjavaju doktori.
Stručnjaci navode da više od polovine bolesnika sa srčanom slabošću ima i oboljenje bubrega, što drastično otežava lečenje ovih pacijenata i pogoršava prognozu. Dobra vest je, ipak, činjenica da savremena terapija omogućava usporavanje, pa i potpuno odsustvo progresije bolesti, čak i kod hroničnih bolesnika sa značajno smanjenom funkcijom bubrega.
Kakve su prognoze kod kardio-renalnog sindroma?
Lečenje nije jednostavno. Potrebne su česte laboratorijske analize, veliki trud i pacijenta i lekara, s ciljem da se uspori napredovanje bolesti, uz dobro kontrolisanje krvnog pritiska i nivoa šećera u krvi.
Pacijenti sa kardio-renalnim sindromom lako se umaraju i žale se na iscrpljenost tokom obavljanja uobičajenih poslova. Bolest se ispoljava i blagim otocima oko skočnih zglobova, koji se povlače posle odmora. Javlja se noćno mokrenje, blaga mučnina i oslabljen apetit.
- Prognoza za pacijente sa kardio-renalnim sindromom je nepovoljnija u odnosu na pacijente koji imaju izolovanu bolest srca ili izolovanu bolest bubrega. Ovo stanje podrazumeva da oštećenje jednog organa, srca ili bubrega, direktno ubrzava smanjenje funkcije drugog. Pacijenti imaju značajno veći rizik od smrtnog ishoda, sa dugoročnim preživljavanjem ispod 30 odsto. Pri tom, najlošiju prognozu imaju pacijenti sa akutnim oblicima sindroma, gde dolazi do naglog pogoršanja funkcije srca i bubrega - kaže za Zdravlje.Kurir.rs internista-kardiolog dr Milena Pandrc.
Ko je u najvećem riziku?
- U najvećem riziku su stariji pacijenti, osobe sa dijabetesom, povišenim krvnim pritiskom i već prisutnom hroničnom bubrežnom bolešću, kao i pacijenti sa značajno smanjenom funkcijom leve komore srca (nizak EF), teško oštećenom funkcijom bubrega (smanjena glomerularna filtracija – GFR), anemijom i različitim autoimunim bolestima. Najčešće komplikacije sa smrtnim ishodom su ekstremna slabost srca koja ne reaguje na konvencionalnu terapiju, uznapredovala bubrežna insuficijencija sa potrebom za trajnom dijalizom, plućna hipertenzija i respiratorna slabost - navodi dr Pandrc.
Bitno je na vreme prepoznati bolest
Dr Milena Pandrc naglašava da je najvažnija mera za poboljšanje prognoze rano prepoznavanje bolesti i istovremeno lečenje i srca i bubrega. Kako bi se bolest na vreme prepoznala, bitno je utvrditi tačnu dijagnozu, koja podrazumeva dobro uzetu anamnezu (istoriju bolesti uz osvrt na sadašnje tegobe), fizikalni pregled (auskultacija srca i pluća, merenje pritiska), određivanje koncentracije pojedinih supstanci u krvi (takozvani natriuretski peptidi – proteini), EKG i ultrazvučno snimanje srca, dodaje dr Pandrc.
- Na osnovu nekih anamnestičkih i laboratorijskih podataka (godine života, telesna težina, kreatinin u krvi), uz pomoć različitih online kalkulatora, možemo numerički izraziti stepen bubrežne slabosti kroz vrednost koja se naziva klirens kreatinina. Bitna informacija je i količina proteina, posebno albumina, koji se gubi urinom, a koja se inicijalno određuje u prvom jutarnjem urinu. Ukoliko je takozvanom kvalitativnom metodom utvrđeno postojanje značajne albuminurije, potrebno je da se koncentracija definiše u urinu sakupljanom metodom po Biuretu. Osim albuminurije, bitno je odrediti i odnos albumina i kreatinina u urinu. Taj indeks je bitan i za dijagnozu stepena bubrežne slabosti i za njenu terapiju - kaže dr Pandrc.
Kardiolog naglašava da postoje i dopunske analize, koje bi podrazumevale urinokulturu ukoliko postoje indicije da je infekcija urinarnog trakta dovela do pogoršanja funkcije bubrega.
- Ovo je dosta čest razlog nastanka kardiorenalnog sindroma kod pacijenata odmakle životne dobi, pacijenata sa dijabetesom i starijih muškaraca sa značajno uvećanom prostatom. Takođe, potrebno je učiniti i ultrazvuk bubrega u cilju procene njihove veličine i građe - savetuje dr Pandrc.
Kako se leči kardio-renalni sindrom?
- Ukoliko se istovremeno lečenje srca i bubrega otpočne na vreme, značajno se smanjuje potreba za lečenjem veštačkim bubregom (dijaliza). Lečenje se otpočinje prvenstveno lekovima za izmokravanje - diureticima. Kada lekovi nisu dovoljni, primenjuje se mehaničko uklanjanje tečnosti (vantelesna ultrafiltracija) - kaže dr Pandrc. Ona izdvaja nekoliko grupa lekova koje mogu u bitnoj meri da promene tok bolesti.
SGLT2 inhibitori
Na sam tok bolesti i prognozu utiču bolest-modifikujući lekovi, u koje spadaju i takozvani inovativni lekovi.
- Značajni bolest-modifikujući lekovi su SGLT2 inhibitori, koji su inicijalno propisivani u terapiji dijabetesa tipa 2. Deluju blokiranjem reapsorpcije glukoze u bubrezima, čime se višak šećera izbacuje putem urina. Osim snižavanja glukoze, odnosno šećera u krvi, ovi lekovi značajno štite srce i bubrege, nezavisno od toga da li pacijent ima dijabetes. SGLT2 inhibitori smanjuju upalu i oksidativni stres u oba organa, poboljšavaju metabolizam glukoze i smanjuju pritisak u bubrezima. Dokazano smanjuju albuminuriju i usporavaju napredovanje bubrežne slabosti, te mogu smanjiti rizik od dijalize ili smrti usled bubrežnih bolesti za više od 60 odsto. Indikovani su ne samo u kardio-metaboličkom sindromu već i kod izolovane bubrežne i srčane slabosti - objašnjava dr Pandrc.
Lek što smanjuje rizik od hospitalizacije
- Epohalna novina je i finerenon, koji smanjuje rizik od hospitalizacije kod pacijenata sa hroničnom bolešću bubrega i dijabetesom. Poslednje studije na ovom profilu pacijenata podržavaju kombinaciju finerenona sa SGLT2 inhibitorom empagliflozinom. Savremena terapija omogućava usporavanje, pa čak i potpuno odsustvo progresije bolesti, čak i kod hroničnih bolesnika sa značajno smanjenom funkcijom bubrega - naglašava dr Pandrc.
Šta je cilj?
Dr Pandrc kaže da lečenje kardio-renalnog sindroma ume da bude komplikovano jer zahteva stalno prilagođavanje doza na osnovu trenutne funkcije bubrega (eGFR) i česte laboratorijske kontrole.
- Cilj je usporiti progresiju bolesti, kontrolisati krvni pritisak (&130/80 mmHg) i nivo šećera u krvi. Prevencija je ključna uz kontrolu osnovnih bolesti (stroga kontrola hipertenzije, dijabetesa i srčane slabosti), optimizovanu terapiju, uključujući i bolest-modifikujuće lekove (SGLT2 inhibitore), pažljivo propisivanje diuretika, prestanak pušenja i fizičku aktivnost - savetuje dr Milena Pandrc.