Svaka druga osoba koja ima povišen pritisak to ne zna: Prof. dr Simić otkriva prve znake skrivene hipertenzije
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborPovišen krvni pritisak, odnosno arterijskahipertenzija, jedna je od najčešćih dijagnoza u savremenoj medicini. Krvni pritisak sve češće počinje da raste i kod mlađih osoba, pa čak i dece, što se povezuje sa sve većim brojem slučajeva prekomerne telesne težine i gojaznosti. Prof. dr Dragan Simić, kardiolog i predsednik Udruženja kardiologa Srbije, navodi da blago do umereno povišen krvni pritisak kod velikog broja ljudi ne izaziva nikakve tegobe, zbog čega hipertenzija može godinama, pa i decenijama, da ostane neprepoznata. Osoba pritom često nije ni svesna da ima povišen krvni pritisak.
- Prve tegobe mogu da se jave u vidu čestih pulsirajućih glavobolja, zujanja u ušima, osećaja pritiska i nelagodnosti u glavi, kao i crvenila lica. Međutim, kada se pacijent zbog izraženijih tegoba konačno javi lekaru, često se utvrdi da već tri, pet ili više godina ima povišen krvni pritisak, a da toga nije bio svestan i da se nije lečio.
Prof. dr Simić objašnjava da hipertenzija često dugo protiče bez simptoma, što je upravo čini podmuklom, jer za to vreme može postepeno da ošteti takozvane ciljne organe, a da osoba toga uopšte nije svesna.
Siptomi povišenog krvnog pritiska
- Ima ljudi koji imaju visok krvni pritisak, a nemaju nikakve tegobe. Meni dođe čovek na pregled koji ima pritisak 180/100 mmHg i oseća se odlično, nema nikakve tegobe. Najveći broj ljudi koji imaju povišen krvni pritisak ima takozvane centralne simptome. To je pre svega pojava glavobolje, najčešće takozvane potiljačne ili okcipitalne glavobolje - ističe prof. dr Simić.
Glavobolja može da traje dan ili dva, a da osoba ne zna šta je njen uzrok. Zbog toga mnogi danima uzimaju lekove protiv bolova, ne pomišljajući da izmere krvni pritisak i provere da li je povišen.
Veliki broj ljudi tokom naglog skoka krvnog pritiska oseća izraženu napetost u glavi, navodi naš sagovornik. Kako objašnjava, pacijenti to često opisuju rečima: „Puca mi glava“, a može da se javi i zujanje u ušima, što može ukazivati na nagli porast krvnog pritiska.
Određeni broj ljudi može da ima nesvesticu, dok se kod nekih prilikom skoka pritiska može javiti i nelagodnost u stomaku ili osećaj lupanja, odnosno lupkanja srca.
Dugotrajna hipertenzija ostavlja posledice i na druge organe
Veliki broj organa i sistema trpi posledice povišenog krvnog pritiska, ali među ciljnim organima posebno je važno srce. Kao posledica povišenog pritiska dolazi do zadebljanja srčanih zidova, odnosno hipertrofije srca.
- Pored srca, dugotrajno povišen krvni pritisak može da ošteti i bubrege i krvne sudove. Zbog toga se kod osoba sa hipertenzijom radi i pregled očnog dna, jer se na krvnim sudovima u oku mogu uočiti promene koje ukazuju na stepen oštećenja izazvanog povišenim pritiskom.
Kada je reč o opštoj kontroli, oštećenje bubrega najlakše se može otkriti analizom urina, odnosno proverom prisustva takozvane mikroalbuminurije. Prof. dr Simić navodi da, zdravi bubrezi ne propuštaju molekule proteina, dok se kod osoba sa hipertenzijom njihova pojava u urinu može javiti kao jedan od prvih znakova oštećenja izazvanog dugotrajno povišenim krvnim pritiskom. Pojava proteinurije, odnosno mikroalbuminurije, zato predstavlja jedan od važnih parametara u proceni stepena oštećenja bubrega kod osoba sa hipertenzijom.
Kako se potvrđuje dijagnoza hipertenzije?
U savremenoj medicini, pa i u internističkoj medicini, ne postoji mnogo jednostavniji način da se postavi dijagnoza nego što je to slučaj kod hipertenzije, odnosno povišenog krvnog pritiska.
Profesor navodi da su danas dostupni pouzdani aparati za merenje krvnog pritiska koje građani mogu koristiti i kod kuće. Već nekoliko pravilno obavljenih merenja može ukazati na sumnju da je krvni pritisak povišen. Ipak, dijagnoza hipertenzije ne postavlja se na osnovu jednog merenja, već se pritisak prati i beleži u određenom vremenskom periodu. Na osnovu dobijenih vrednosti lekar procenjuje da li osoba ima hipertenziju i da li je potrebno lečenje.
Koji krvni pritisak je alarm za brigu?
Prema poslednjim preporukama Evropskog društva kardiologa, smatra normalnim, odnosno optimalnim krvnim pritiskom jeste vrednost do 120 mmHg za sistolni i između 70 i 80 mmHg za dijastolni pritisak. Naravno, to je ono što je optimalno.
Struka dozvoljava i određene varijacije, odnosno sistolni pritisak od 120 do 130 i dijastolni od 70 do 80 mmHg. Međutim, kada se pređe vrednost od 130 mmHg, a uz to postoji još neki faktor rizika, to zahteva uvođenje medikamentne terapije.
- Ranije smo imali smernice koje su ukazivale na to da se svaki pritisak do 140 mmHg ne smatra veoma visokim i dramatično lošim. Međutim, sada je ta granica pomerena i praktično mi, kao lekari kardiolozi koji lečimo pacijente, imamo zadatak da krvni pritisak dovedemo u ciljne vrednosti, odnosno da bude ispod 130 i ispod 80 mmHg - navodi prof. dr Dragan Simić, za kraj.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.