Život nije samo med i mleko: Psiholog otkriva zašto je tolerancija na frustracije korisna
Svakodnevni život neprestano nas stavlja pred sitne i krupne prepreke - neostvarene planove, odložene ciljeve, odbijanja, čekanja i razočaranja. Dok neki ljudi i u takvim okolnostima uspevaju da ostanu pribrani, istrajni i usmereni ka rešenju, drugi se brzo iscrpe, reaguje impulsivno ili posežu za ponašanjima donose kratkoročno olakšanje, ali dugoročno stvaraju nove probleme. Upravo ta razlika često ne zavisi od snage volje ili inteligencije, već od onoga što psiholozi nazivaju tolerancijom na frustraciju. O tome kako se ona razvija, zašto je kod nekih ljudi izrazito niska i kakve to posledice ostavlja, za naš portal govori klinički psiholog i psihoterapeut Marija Benin.
- Frustracija je osujećenje motiva, neuspeh u nastojanju da se dosegne neki cilj, a stanje u kome se čovek tada nalazi može se odrediti kao neprijatno emocionalno stanje. Našu spososobnost da podnesemo stanje frustracije nazivamo tolerancijom na frustracije. Dakle, tolerancija na frustraciju je sposobnost da izađemo na kraj sa neprijatnostima koje nezadovoljenje nekih naših potreba izaziva u nama - objašnjava naša sagovornica.
Kako prepoznati nizak nivo
Niska tolerancija na frustraciju se ispoljava kao gojaznost, pušenje, alkoholizam, igranje na sreću bez kontrole, zavisnost od kompjutera, neprekidno kritikovanje i slično.
- Onaj ko sebi odredi da će početi da uči neki strani jezik, a zatim samog sebe sabotira, ima nisku frustracionu toleranciju za učenje. Isto tako oni koji svoje zadatke ne ispunjavaju na vreme i ne urade ih temeljno, pate od niske tolerancije na frustraciju, baš kao i oni koji reaguju impulsivno ili se ljute zbog nepravde ili nečega drugog - sugeriše psiholog i nastavlja:
- Ako smo gladni, a nemamo šta da jedemo, ako volimo neku osobu, a ona nas ne voli, ako želimo da nas ljudi uvažavaju, a oni nas omalovažavaju, ako želimo da se zaposlimo, a ne možemo da nađemo posao, ako želimo da pripadamo nekoj grupi, ali smo nesposobni da postanemo član grupe, ako želimo da se družimo, ali smo sami i usmaljeni... Sve to može da učini život veoma teškim. I u takvim situacijama neki ljudi mogu ostati uravnoteženi, konstruktivni i nastaviti da se trude da ostvare svoje ciljeve, dok će drugi ljudi početi da ispoljavaju znake rastrojstva, prenadraženosti, uznemirenosti i nesposobnosti da nastave da se trude da ostvare svoje ciljeve.
Kako se razvija tolerancija?
Neki ljudi mogu da izdrže mnogo, dok se drugi ljudi slamaju i na najmanji povod. Jedna ista osoba u nekom trenutku može da podnese više, dok će u drugom životnom trenutku biti osetljivija i manje tolerantna. Kakva će biti tolerancija na frustracije kod određene osobe zavisi od njene psihičke konstitucije, ali i od načina vaspitanja i individualnog životnog iskustva.
- Ako se deca prezaštićuju, ako im se ispunjavaju sve želje, ako se umesto njih obavljaju poslovi koje su ona sama sposobna da obave, ako im se ne dozvoljava da sami rešavaju neke situacije u kojima se nalaze, ako ih roditelji štite od svih frustracija u detinjstvu, oni će biti u odraslom dobu nespremni da sami rešavaju probleme i da podnose napore koji su potrebni da bi se došlo do cilja. Njihova tolerancija na frustracije biće veoma niska. Prava doza frustracije i podrške čini vaspitni okvir u kome se podižu deca koja će kao odrasli ljudi biti sposobna da se suoče sa ozbiljnim životnim teškoćama i preprekama i da im prilaze na konstruktivan način - savetuje naša sagovornica.
Pozitivni i negativni efekti
Frustracija može imati pozitivne, konstruktivne efekte, navodi Marija Benin, a to su:
- Pojačan napor predstavlja mobilizaciju energije organizma u nastojanju da se prevaziđe prepreka, otkloni stanje frustracije i ostvari cilj. U granicama mogućnosti ličnosti, što je veća prepreka, veći su i napori da se ona prevaziđe. Prepreka se u ovakvim slučajevima doživljava kao izazov.
- Izmenjen pristup predstavlja promenu načina rešavanja problema, promenu pristupa cilju, promenu sredstava kojima se čovek služi da bi došao do cilja. Ako je čovek frustriran, on može naknadnom analizom svog ponašanja da dođe do zaključka da to nije bio najbolji pristup priblemu i da trebalo da ga promeni.
- Zamena cilja predstavlja nalaženje alternativnog rešenja kada je ličnost sprečena da dođe do željenog cilja. Drugim rečima, ako čovek ne može da dostigne određeni cilj, on se može zadovoljiti i nečim drugim.
Takođe može imati i štetne efekte:
- Agresija je oblik direktnog napada na prepreku koja je dovela do frustracije. Agresivno ponašanje predstavlja zahtev ili pretnju sredini da se prilagodi našim potrebama, da se promeni u skladu sa našim željama.
- Bežanje iz frustrirajuće situacije onemogućava osobu da dođe do cilja. Reakcija bežanja od frustracija može da poprimi ozbiljne razmere i dovede osobu do potpunog povlačenja i izolacije.
Preispitivanje
U ljudskoj prirodi je da postigne maksimalno moguće zadovoljstvo i izbegne neprijatnost, ali to nije uvek moguće te su frustracije neizbežne. Tolerancija frustracije nam pomaže da prevaziđemo neizbežne neprijatnosti i "stahote" podnošenja istih, ističe psiholog.
- Očekivanje da nam sve u životu mora biti bez napora jeste nerealno, jer ne postoji zakon univerzuma koji kaže da tako mora biti. Takođe nas činjenice demantuju. Ono je i nelogično, jer iz naše želje (koja je legitimna) ne proizilazi da tako mora biti iako bismo mi to jako želeli. Što se korisnosti tiče, jednostavno se zapitajmo gde nas je ovakav način mišljenja doveo? Sumnjam da nam je pomogao da ostvarimo kratkoročne i dugoročne ciljeve - poručuje Marija Benin.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.