Da li ste znali?

Imali ste polip i nalaz je pokazao atipiju? Važno je znati - ove abnormanlne ćelije nisu rak

Shutterstock
Abnormalne ćellije u polipu materice ne moraju značiti rak, ali zahtevaju pažnju. Saznajte više o rizicima i mogućim koracima lečenja.

Uklanjanje polipa iz materice je sada rutinska procedura, ali patološki nalazi tkiva ponekad donose vesti koje izazivaju anksioznost.

Dijagnoza atipije znači da su u polipu pronađene abnormalne ćelije, što se smatra prekanceroznim stanjem i zahteva dalje praćenje i lečenje.

Nalaz „atipije“ nakon uklanjanja polipa iz materice znači da su pod mikroskopom primećene ćelije koje odstupaju od normalnog po izgledu, veličini ili sazrevanju. Iako je velika većina polipa benigna, takav nalaz se shvata ozbiljno jer predstavlja prekancerozno stanje, odnosno upozorenje da postoji povećan rizik od razvoja raka endometrijuma, sluzokože materice.

Važno je naglasiti da atipija nije rak, ali je stanje koje ne treba ignorisati. Patolozi ponekad opisuju takozvane atipične polipe materice, koji mogu imati zabrinjavajuće morfološke karakteristike, ali su u praksi pokazali da skoro uvek imaju benigni klinički tok. Bez obzira na to, svaki nalaz atipije je signal za povećan oprez i detaljnu diskusiju sa lekarom o daljim koracima.

Svaki nalaz atipije je signal za povećan oprez i detaljnu diskusiju sa lekarom o daljim koracima Foto: Shutterstock

Nekoliko stepena ćelijskih promena

Postoji nekoliko stepena ćelijskih promena. Atipična hiperplazija, odnosno zadebljanje sluzokože materice sa prisustvom abnormalnih ćelija, može biti jednostavna ili složena. Jednostavna atipična hiperplazija nosi manji rizik, sa procenjenih osam procenata slučajeva koji se razvijaju u rak ako se ne leče.

S druge strane, kompleksna atipična hiperplazija, koju karakteriše značajna proliferacija žlezdanog tkiva sa atipičnim ćelijama, nosi znatno veći rizik od progresije do raka, procenjen na 23 procenta.

Ponekad je ovaj teži oblik hiperplazije toliko težak da patolozi imaju poteškoća da ga razlikuju od već postojećeg, početnog raka endometrijuma. Ohrabrujuće je to što je jedna velika studija otkrila da je ukupna prevalencija atipičnih promena ili raka unutar polipa endometrijuma bila prilično niska, samo 2,22 procenta.

Iako se atipija može javiti kod bilo koje žene, istraživanja su pokazala da određeni faktori značajno povećavaju rizik. Velika studija sprovedena na više od 1.500 pacijentkinja potvrdila je da su postmenopauzalni status, starija starost, povećan indeks telesne mase (BMI) i veća veličina polipa jasno povezani sa većom verovatnoćom pronalaženja atipije ili raka.

Konkretno, rizik postaje značajno veći kod žena starijih od 54 godine, onih sa BMI iznad 25,3 i sa polipima većim od dva centimetra. Ovi faktori su povezani sa povećanim nivoom estrogena, hormona koji stimuliše rast sluzokože materice, kome su žene izložene duže vreme zbog gojaznosti, sindroma policističnih jajnika ili hormonske terapije zamene bez zaštite progesteronom.

Faktori rizika povezani su sa povećanim nivoom estrogena, hormona koji stimuliše rast sluzokože materice Foto: Shutterstock

Ključno pitanje je: gde su sve ove ćelije locirane? 

Ključno pitanje nakon dijagnoze je da li je atipija bila ograničena samo na uklonjeni polip ili su abnormalne ćelije prisutne i u ostatku sluzokože materice. Upravo zato je histeroskopija, metoda koja omogućava precizno uklanjanje celog polipa sa njegovom drškom, zlatni standard u lečenju. Ovo patologu omogućava jasnu analizu i smanjuje rizik od rezidualnog tkiva.

Međutim, pomenuta studija je otkrila zabrinjavajuću činjenicu: kod dve trećine žena sa atipijom u polipu, koje su kasnije odlučile da im se materica ukloni, rak ili atipična hiperplazija su pronađeni i u okolnom, nepolipoznom endometrijalnom tkivu.

Ovo potvrđuje da je nalaz atipije u polipu često pokazatelj „bolesnog“ stanja cele sluzokože materice.

Šta se dešava nakon dijagnoze?

Pristup lečenju je individualan i zavisi od starosti pacijentkinje, menopauzalnog statusa, želje za decom i stepena atipije.

Za mlađe žene koje još uvek planiraju trudnoću, prva opcija je konzervativno lečenje. To obično podrazumeva hormonsku terapiju visokim dozama gestagena, derivata progesterona, tokom najmanje šest meseci. Cilj je suzbiti dejstvo estrogena i podstaći regresiju promena na sluzokoži.

Za mlađe žene koje još uvek planiraju trudnoću, prva opcija je konzervativno lečenje, što obično podrazumeva hormonsku terapiju visokim dozama gestagena Foto: Shutterstock

Ovaj pristup zahteva izuzetno disciplinovano i redovno praćenje, uključujući ponovljene biopsije endometrijuma radi provere efikasnosti terapije. S druge strane, za žene koje su završile porođaj ili su u postmenopauzi, posebno ako se radi o složenoj atipičnoj hiperplaziji, preporučeni metod lečenja je hirurška intervencija.

Histerektomija, odnosno uklanjanje materice, često zajedno sa jajnicima i jajovodima, smatra se konačnim rešenjem jer potpuno eliminiše rizik od razvoja raka.

Da li se problem može vratiti? 

Mnoge pacijentkinje brinu o mogućnosti povratka bolesti. Važno je znati da, iako postoji rizik od ponovnog pojavljivanja atipičnog polipa, on je relativno nizak i iznosi oko 11 procenata. Češće je da se novi polipi vremenom formiraju u drugim delovima sluzokože, nego da se uklonjeni polip „vrati“.

Zato je ključno da se pridržavate rasporeda kontrola koje preporučuje vaš ginekolog. U zavisnosti od nalaza, kontrole mogu uključivati ultrazvučne preglede ili ponovljenu histeroskopiju i uzimanje uzoraka tkiva u roku od šest do dvanaest meseci. Uz pravilan tretman i redovno praćenje, rizik od progresije do invazivnog raka je minimiziran, a dugoročna prognoza za pacijente je veoma dobra.

Izvor: ordinacija.hr/zdravlje.kurir.rs

Polipi i miomi prepreka za trudnoću: Ginekolog otkriva kako histeroskopija vraća šansu za začeće