Da li se šećerna bolest dobija od slatkiša? Lekar razrešava sve nedoumice
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborČesto se čuje da previše slatkiša može da dovede do razvoja šećerne bolesti, (dijabetesa tipa 2). Stručnjaci ističu da je ovo uverenje pogrešno i zapravo „grubo pojednostavljen način razvoja dijabetesa”. Dr Đuzepe Aragona, lekar opšte prakse i medicinski savetnik, razjašnjava ključne nedoumice.
Šta je dijabetes tipa 2?
Dijabetes je hronična bolest i nastaje kada organizam ili ne proizvodi ili neadekvatno koristi insulin - hormon pankreasa zadužen za kontrolu koncentracije šećera (glukoze) u krvi i količinu šećera koji se apsorbuje u ćelijama.
Dr Aragona objašnjava da telo postaje sve otpornije na dejstvo insulina, zbog čega se glukoza ne prerađuje i ne reguliše efikasno, dok pankreas vremenom gubi sposobnost da proizvede dovoljno insulina.
Prekomerna telesna težina je značajan faktor rizika, ali ne i jedini kada je u pitanju dijabetes. Dr Aragona ističe i druge važne faktore rizika kao što su genetska predispozicija (porodična istorija bolesti), starije životno doba, etnička pripadnost, prethodno dijagnostikovan gestacijski (trudnički) dijabetes, visok krvni pritisak, sindrom policističnih jajnika, upotreba određenih lekova.
Doktor objašnjava da zbog svega navedenog ne možemo da kažemo da je neko zbog konzumacije šećera dobio dijabetes. Ne možemo ni pacijenta kriviti za svoje stanje zbog ishrane.
Da li konzumacija šećera uzrokuje dijabetes tipa 2?
Šećer ima određenu ulogu, objašnjava dr Aragona, ali ona nije tako direktna kako se obično misli.
- Sam unos šećera ne uzrokuje direktno dijabetes tipa 2 u smislu da će šećer u ishrani neizbežno dovesti do bolesti. Dijabetes nastaje kombinacijom insulinske rezistencije, smanjene proizvodnje insulina i niza genetskih, metaboličkih i životnih faktora. Ipak, ishrana bogata šećerom povećava rizik, pre svega zato što olakšava unos viška kalorija, nakupljanje kilograma i stvaranje masnih naslaga, što direktno podiže rizik od dijabetesa - objašnjava doktor.
Dodaje da je zato pravilnije posmatrati šećer kao jedan od potencijalnih faktora u sklopu celokupne ishrane i metaboličkog rizika, a ne kao jedini i direktni uzrok dijabetesa tipa 2.
Koji su simptomi dijabetesa tipa 2?
Dijabetes tipa 2 se ponekad razvija sporo, zbog čega ga je teško uočiti na vreme. Dr Aragona ističe simptome zbog kojih bi obavezno trebalo zakazati pregled kod lekara.
To su: učestala i jaka žeđ, češća potreba za mokrenjem, posebno noću, stalan osećaj umora, gubitak težine bez razloga, zamagljen vid, učestale infekcije (poput gljivičnih), sporije zarastanje posekotina i rana.
Ovi znaci ne moraju uvek ukazivati na dijabetes, ali zahtevaju proveru. Ukoliko brinete, a nemate simptome, posavetujte se sa lekarom o proveri nivoa glukoze u krvi ili parametra HbA1c, jer se dijabetes i predijabetes često otkriju upravo rutinskim analizama.
Smeju li osobe sa dijabetesom da jedu šećer?
Još jedna velika zabluda jeste da osobe sa dijabetesom tipa 2 moraju potpuno da izbace šećer. Dr Aragona navodi da pacijentima ne savetuje potpunu eliminaciju šećera, već umerenost i fokus na celokupnu ishranu.
- Najvažnije je smanjiti unos slatkih napitaka, slatkiša, keksa i industrijskih kolača, a ishranu bazirati na povrću, namirnicama bogatim vlaknima, mahunarkama, voću u razumnim porcijama, proteinima i zdravim mastima. Takođe, ugljeni hidrati uopšteno utiču na nivo šećera u krvi, pa prosta zamena šećera drugim rafinisanim ugljenim hidratima ne rešava problem - objašnjava doktor.
Endokrinolozi u principu dozvoljavaju pacijentima sa dobro kontrolisanim šećerom da se, s vremena na vreme, počaste i nekim parčetom torte. Ovo važi samo za osobe koje imaju tokom dužeg vremena dobro regulisan šećer. Slatkiš je dozvoljen povremeno, na primer za rođendan ili neku proslavu, a samo u umerenim količinama. Savet je ipak da se o svemu posavetujete sa svojim lekarom.
Osobe koje koriste insulin ili određene lekove za dijabetes moraju biti oprezne pri naglim promenama unosa ugljenih hidrata i uvek se konsultovati sa lekarom, kako ne bi došlo do opasnog pada šećera u krvi (hipoglikemije).
Cilj nije život u potpunosti bez šećera, već održiv način ishrane, redovna fizička aktivnost i redovne kontrole, zaključuje dr Aragona.
Izvor: huffingtonpost.co.uk/ zdravlje.kurir.rs