Naučnici otkrivaju kako mozak pretvara stres u regenerativni san: Nove strategije za mentalni i fizički oporavak
Da li je poststresni san ključ za oporavak? Naučnici otkrivaju kako mozak pretvara stres u regenerativni san, ukazujući na nove strategije za mentalni i fizički oporavak.
Nedavno istraživači su razmatrali kako stres može da poremeti i podstakne san i biološke mehanizme koji mogu biti u osnovi ovih reakcija.
Oni predlažu da nakon određenih vrsta stresa, posebno emocionalnih ili imunoloških izazova, san izazvan stresom, posebno kao što je pokazano na životinjskim modelima, može poslužiti kao adaptivni, zaštitni odgovor koji podržava oporavak poboljšanjem otpornosti, posredovan ključnim moždanim krugovima kao što su ventralna tegmentalna oblast (VTA) i lateralna habenula.
Međutim, adaptivna priroda ovog odgovora izgleda da u velikoj meri zavisi od konteksta i možda nije univerzalno korisna u svim scenarijima.
Zasto je važan san?
San, koji uključuje REM i ne-REM faze, ima ključnu ulogu u zdravlju celog organizma. Nedostatak sna izaziva ozbiljan fiziološki i psihološki stres. Ljudi i životinje imaju snažnu potrebu za snom, a produžena budnost može imati teške posledice.
Stres i san su u složenom odnosu. Iako stres često remeti san, on u nekim slučajevima može povećati potrebu za snom. Prekomerna aktivacija moždanih sistema budnosti usled stresa narušava kvalitet sna.
Istraživanja obično proučavaju nesanicu izazvanu stresom, ali nova saznanja ukazuju da stres ponekad izaziva pojačan san – kao adaptivni odgovor koji podržava oporavak i otpornost organizma. Ovo otvara mogućnosti za nove terapijske pristupe.
„Bolesni san“: reakcija na stres?
Stres je kompleksan biološki i psihološki odgovor na pretnje koji često remeti san, ali u određenim slučajevima, poput bolesti ili jakih emocija, može ga i pojačati. Ovakav san izazvan stresom posmatra se kao zaštitni mehanizam koji pomaže telu da se oporavi.
Na primer, „san usled bolesti“ je odgovor gde infekcija ili upala izazivaju povećanu potrebu za snom radi bržeg zarastanja. Kod životinja je dokazano da stresori poput socijalnog poraza, mirisa predatora ili blagih šokova takođe mogu povećati san.
Isti stresor može izazvati nesanicu ili pojačan san u zavisnosti od konteksta, što ukazuje na složenu vezu između stresa i sna. San u tim slučajevima može igrati ključnu ulogu u oporavku i jačanju otpornosti.
Podstiče oporavak
Kod životinja, san nakon bolesti ili povrede (posebno ne-REM san) podstiče fiziološko zarastanje, kao što je bolji oporavak srca. Slično tome, nakon emocionalnog stresa, povećana ne-REM ili REM faza sna smanjuje anksioznost, poboljšava socijalno ponašanje i otpornost.
Na primer, kod miševa, neuroni aktivirani stresom koji podstiču san — kao što su GABAergičke ćelije u ventralnoj tegmentalnoj oblasti (VTA) — smanjuju anksioznost i podstiču socijalni oporavak nakon stresa. REM faza sna može pomoći u gašenju traumatskih sećanja, a njen gubitak povećava emocionalnu ranjivost.
Društveni stres
Iako je stres često povezan sa nesanicom kod ljudi, nedavne studije pokazuju nijansirane efekte. Na primer, društveni stres pre spavanja može povećati dubok san, a više posttraumatskog sna (posebno REM) može smanjiti nametljiva sećanja. Međutim, koristi variraju zbog individualnih razlika, konteksta i neizmerljivih faktora poput arhitekture sna.
Ljudi sa depresijom često pokazuju produženi REM san. Dok neki tretmani suzbijaju REM, podaci o životinjama ukazuju da REM može pomoći u emocionalnoj obradi. Ova kontradikcija otvara mogućnost da uloga REM sna zavisi od konteksta i da može biti i adaptivna i maladaptivna.
Originalna perspektiva napominje da, iako antidepresivni lekovi često suzbijaju REM san, još uvek nije jasno da li je ova supresija korisna, a neki podaci o životinjama ukazuju da sam REM san može biti deo adaptivnog procesa oporavka od stresa.
Zaključak
Neposredno uskraćivanje sna nakon traume može smanjiti formiranje traumatskih sećanja. Iako deluje suprotno očekivanjima, to može sprečiti jačanje negativnih uspomena, iako mehanizmi nisu do kraja razjašnjeni.
Poststresni san može biti koristan, ali efekti zavise od vrste stresa, faze sna i individualnih razlika. Terapije poput kognitivno-bihevioralne terapije i poboljšanja higijene spavanja mogu pomoći u smanjenju stresa i jačanju otpornosti.
Izvor: News-medical.net/Zdravlje.kurir.rs
Samo 15 dodatnih minuta sna poboljšava zdravlje mozga kod mladih. Evo šta pokazuje nova naučna studija