Šta uzrokuje klaustrofobiju? Strah koji ometa svakodnevni život i koji ne smete ignorisati
Klaustrofobija je intenzivan i iracionalan strah od zatvorenih ili ograničenih prostora. Za razliku od običnog straha, koji nas može zaštititi od stvarne opasnosti, fobija se ne može meriti stvarnom pretnjom i može ozbiljno ometati svakodnevni život.
Fobije postaju problem kada ograničavaju vašu sposobnost za rad, utiču na odnose sa porodicom i prijateljima i smanjuju samopouzdanje. Ljudi sa klaustrofobijom često izbegavaju određene situacije, što može dovesti do izolacije i stresa.
Koje situacije mogu pokrenuti klaustrofobiju?
Najčešći okidači uključuju:
- tuneli i podzemni prolazi
- liftovi, mala vozila i vozovi
- avioni i pećine
- podrumi i male sobe bez prozora ili prozori koji se ne mogu otvoriti
- magnetna rezonanca i drugi medicinski uređaji
- sama pomisao na boravak u zatvorenom prostoru
Čak i sama pomisao na boravak u zatvorenom prostoru može izazvati osećaj panike kod ljudi sa klaustrofobijom.
Kako se osećaju klaustrofobičari?
Ljudi sa klaustrofobijom mogu iskusiti intenzivnu anksioznost i paniku u zatvorenim ili malim prostorima. Simptomi uključuju:
- Teškoće sa koncentracijom i funkcionisanjem u svakodnevnom životu
- Opsesivne misli o zatvorenim prostorima koje mogu trajati noću
- Fizički simptomi poput znojenja, drhtanja, ubrzanog otkucaja srca, stezanja u grudima, gušenja, vrtoglavice i peckanja
- Emocionalni simptomi poput straha od gubitka kontrole, nesvestice, osećaja anksioznosti i straha od smrti
- Kod dece, simptomi se mogu manifestovati kao plač, napadi besa, ukočenost ili prilepljivanje uz roditelja
Koliko je česta klaustrofobija?
Procenjuje se da oko 12,5% populacije pati od klaustrofobije. Većina ljudi sa specifičnom fobijom plaši se tri situacije ili predmeta, dok oko 75% ima strah od više od jednog okidača. Klaustrofobija je češća kod žena, a većina fobija se razvija u detinjstvu ili adolescenciji. Međutim, svako u bilo kom uzrastu može razviti ovu fobiju.
Koji su simptomi?
Simptomi klaustrofobije su slični simptomima anksioznosti i napada panike i dele se na fizičke i emocionalne.
Fizički simptomi:
- Znojenje, drhtanje, ubrzan rad srca
- Stezanje u grudima, otežano disanje
- Vrtoglavica, nesvestica, slabost
- Suva usta, peckanje, bol u stomaku, osećaj „leptira“
- Zujanje u ušima, osećaj gušenja
Emocionalni simptomi:
- Strah od gubitka kontrole ili nesvestice
- Intenzivna anksioznost i panika
- Jaka potreba da se napusti situacija
- Svest da je strah iracionalan, ali nemogućnost da se prevaziđe
- Strah od smrti
Šta uzrokuje klaustrofobiju?
Uzroci klaustrofobije nisu sasvim jasni, ali mogu uključivati:
- Traumatski događaj u detinjstvu, kao što je zarobljavanje u zatvorenom prostoru
- Okidač u odraslom dobu, kao što je zaglavljivanje u liftu ili turbulencija u avionu
- Izloženost roditeljskom strahu od zatvorenih prostora
- Genetski faktori i neurohemijska hiperaktivnost amigdale u mozgu
Kako se dijagnostikuje?
Lekar može dijagnostikovati klaustrofobiju ako:
- Strah traje najmanje šest meseci
- Strah se javlja u određenim situacijama ili predmetima
- Strah se javlja odmah po susretu sa okidačem ili pomisli na njega
- Osoba izbegava situacije ili ih podnosi sa intenzivnim strahom
- Strah je nesrazmeran stvarnoj opasnosti
- Strah ometa svakodnevni život
Procena uključuje razgovor sa pacijentom, upitnike i procenu uticaja straha na svakodnevne aktivnosti. Lekar takođe može istražiti nedavne životne promene, stresore, lekove i suplemente koje osoba uzima.
Kako se leči?
- Psihoterapija
Dva najčešća oblika terapije su terapija ekspozicijom i kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT).
- Terapija ekspozicijom – Pacijent se postepeno izlaže situacijama koje izazivaju strah, bilo u stvarnom životu, kroz sećanja ili virtuelnu stvarnost. Cilj je da osoba nauči da upravlja svojim strahom i da oseti da ima kontrolu nad situacijama koje su ranije izazivale paniku. Terapija takođe uključuje vežbe opuštanja i disanja.
- Kognitivno-bihejvioralna terapija – KBT pomaže osobi da prepozna i promeni negativne misli i razvije strategije za suočavanje sa strahom. Uključuje razgovor, vežbe smirivanja i suočavanje sa strahom umesto izbegavanja
- Lekovi
Ponekad se lekovi propisuju na kratak vremenski period kako bi se ublažila anksioznost, kao što je pre leta ili lekarskog pregleda:
- Benzodiazepini
- Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI)
- Bez lečenja, klaustrofobija može trajati ceo život i izolovati osobu od društvenih aktivnosti. Srećom, fobije se veoma lako leče, posebno eksponencijalnom terapijom, a značajan napredak se može postići u roku od nekoliko nedelja do meseci.
Kako sebi pomoći?
Pored stručnog lečenja, korisno je:
- Razgovarati sa nekim kome verujete
- Vežbati tehnike opuštanja - duboko disanje, meditaciju, pažljivost, progresivnu relaksaciju mišića
- Pridružiti se grupama za podršku
- Pogledati kurseve za prevazilaženje straha (npr. strah od letenja)
- Voditi računa o svom zdravlju - uravnotežena ishrana, dovoljno sna, redovno vežbanje
Klaustrofobija i MRI pregled
Za ljude koji pate od klaustrofobije, odlazak na MRI pregled može biti posebno stresan, ali postoje strategije koje mogu pomoći da pregled bude što udobniji i bez panike.
Obavestite svog lekara pre pregleda
- Proverite mogućnost otvorenog MRI uređaja
- Koristite slušalice, dugme za paniku i razgovarajte sa tehničarem
- Vežbe disanja i vizuelizacija smirujućih scena mogu pomoći
Izvor: ordinacija.vecernji.hr/zdravlje.kurir.rs
Kako uspešno pobediti strah od vode? Ovo su simptomi, a evo šta pomaže kad i sam pogled na bazen izaziva nemir