Borba i istrajnost

Nastasji je dijagnoza raka stigla dan nakon porođaja: Lečenje je bilo najteža utakmica u mom životu, ponovo sam učila da hodam

Marina Deli Nastasja od straha nije bežala, ali mu se nije ni predavala, već je razvila svoje strategije za borbu
Nastasji Nedimović sa 27 godina, tokom druge trudnoće, dijagnostikovan je rak koštane srži. Nakon lečenja ponovo je učila da hoda, stoji, sedi, a danas insipiriše druge.

Period trudnoće mnogim ženama je izazovan, a naročito ukoliko se jave neki zdravstveni problemi. Takvu situaciju prošla je Nastasja Nedimović (36) iz Novog Sada, poznata i kao Cancer Influenser, kada joj je tokom druge trudnoće otkriven rak koštane srži (multipli mijelom). Ona se sa bolešću hrabro izborila, a nakon toga je nastavila da putem svog Instagram profila pruža podršku svima koji prolaze kroz slične zdravstvene izazove.

Ova mlada žena, majka dvoje dece, primer je hrabrosti, istrajnosti, borbe i vere u bolje sutra. A evo kako je sve počelo.

- Tokom druge trudnoće, koja je na papiru bila uredna, osim anemije, mesecima sam osećala da nešto ipak nije u redu. Javljali su se ekstreman umor, slabost, bolovi u leđima, spazmi, išijas u obe noge. U jednom trenutku bol je postao toliko jak da više nisam mogla da ustanem iz kreveta - priseća se Nastasja. 

Ova mlada žena, majka dvoje dece, primer je hrabrosti, istrajnosti, borbe i vere u bolje sutra Foto: Privatna arhiva

Iako je redovno posećivala lekare, dugo se smatralo da je u pitanju stečena hemolitička anemija (stanje gde se crvene krvne ćelije (eritrociti) uništavaju brže nego što ih organizam može stvoriti, uzrokujući smanjenje njihovog broja i transporta kiseonika, što dovodi do umora, bledila i kratkog daha).

- Intuitivno sam osećala da je problem ozbiljniji i čak sam to izgovorila naglas, ali odgovor je bio – „ne“. Tek nakon promene hematologa i dodatnih ispitivanja, hitno sam primljena na hematologiju, gde je urađena punkcija koštane srži. Dijagnoza je potvrđena tek nakon porođaja.

„Da li će moja deca odrastati bez mene?“

Dijagnozu maligne bolesti Nastasji su saopštili tek nakon porođaja, kako ne bi doživela šok. Srećom, beba je na svet došla zdrava. 

- Za dijagnozu sam saznala dan nakon porođaja, u šok sobi. Vest su mi saopštili suprug Nemanja i brat Viktor. Za takvu rečenicu niko nikada nije spreman. Jedna od misli koje su mi u tom trenutku prolazile kroz glavu bila je: „Da li će moja deca odrastati bez mene?“ Bio je to snažan emotivni udar koji je u meni probudio čitav spektar osećanja, strah, tugu, ali i snažan instinkt za borbu i preživljavanje.Nemanja je bio i ostao moja stena. Njegova smirenost, vera i odlučnost da ćemo se boriti zajedno dali su mi snagu da ne posustanem ni u najtežim trenucima.

Nastasja je nekadašnja vaterpolo reprezentativka, a upravo sportski duh pomogao joj je da istraje u ovoj teškoj borbi. Dijagnoza joj je postavljena u decembru 2016. godine, a do jula 2017. imala je pet ciklusa hemioterapije, kada je pozvana na transplantaciju koštane srži. 

- Sport me je naučio disciplini, istrajnosti i radu „kada je najteže“. Taj mentalitet sportiste, da se ne odustaje kada boli, već da se fokus prebaci na cilj, bio je presudan. Lečenje sam posmatrala kao najtežu utakmicu u životu, onu koja se mora igrati do kraja. Naučila sam da verujem procesu, da poštujem svoje telo i da svakom malom pomaku dam vrednost - kaže naša sagovornica.

Moj sin Vuk, prevremeno rođen, borio se sam u dečijoj bolnici, dok sam ja bila nepokretna i prolazila kroz hemoterapije Foto: Privatna arhiva

Razdvojenost od dece podnosila sam teže od terapija

Priznaje da najteži period nisu bile terapije i nuspojave, već razdvojenost od dece i porodice. Svaki dan imala je jedan jedini cilj - da se vrati kući.

- To sve može da se izdrži, ta fizička bol, ali ono što uznemirava našu dušu je mnogo teže savladati. Najteži period za mene bio je period potpune razdvojenosti od dece. Moj sin Vuk, prevremeno rođen, borio se sam u dečijoj bolnici, dok sam ja bila nepokretna i prolazila kroz hemoterapije. Slomljeni pršljenovi, grudna kost i rebra zahtevali su da ponovo učim da sedim, stojim i hodam.

Snagu joj je davala misao na decu i želja da bude uz njih.

- Najteže mi je bilo suočavanje sa mogućnošću da neću biti prisutna u životima svoje dece. Sa porodicom sam razgovarala iskreno, ali sa verom. Nisam želela da živimo u strahu, već u realnosti u kojoj se borimo. Deca, iako mala, davala su mi energiju kakvu ništa drugo ne može.

Deca, iako mala, davala su mi energiju kakvu ništa drugo ne može. Foto: Privatna arhiva

Dijagnoza je zarez, a ne tačka

Nastasja od straha nije bežala, ali mu se nije ni predavala, već je razvila svoje strategije za borbu i nastavak dalje.

- Strah sam puštala da dođe, ali nisam dozvoljavala da ostane. Suočavala sam se sa njim, razlagala ga, analizirala. Crne misli prestaju da imaju moć kada ih pogledate direktno u oči. Profesionalnu podršku nisam imala, ali sam razvila sopstvene strategije: zahvalnost, fokus na sadašnji trenutak i svesno uklanjanje stresa iz svakodnevnog života.

U potpunosti je promenila ishranu, a i danas sa svojim pratiocima deli recepte i savete za zdravu ishranu.

- Ishrana je bila jedan od stubova mog oporavka. U potpunosti sam izbacila industrijsku hranu, šećer, belo brašno, meso i veštačke dodatke hrani, aditive i slično. Hranu sam počela da posmatram kao gorivo za regeneraciju, a ne kao puku sitost. Ključne su bile jednostavne, prirodne namirnice, hidratacija i slušanje sopstvenog tela.

Moj suprug Nemanja je bio i ostao moja stena. Njegova smirenost, vera i odlučnost da ćemo se boriti zajedno dali su mi snagu da ne posustanem ni u najtežim trenucima. Foto: Marina Deli

Svetlo u mraku

Njen Instagram profil prati gotovo 300.000 ljudi, a ideja za pokretanje profila došla je sasvim neplanirano.

- Prvu fotografiju bez kose objavila sam spontano. Nisam imala plan da postanem javni glas, ali sam osetila potrebu da budem iskrena. Zajednica mi je vratila neizmernu količinu snage, razumevanja i podrške. Shvatila sam da moja priča ne pripada samo meni, nego da ona može biti svetlo nekome ko je trenutno u mraku.

Ističe da je najveća zabluda da je dijagnoza isto što i prognoza, i to što ljudi često veruju da je sve unapred određeno.

- Volela bih da se više govori o individualnom putu svakog pacijenta, o snazi uma, o tome da medicina i lična odgovornost mogu i treba da idu zajedno. Danas živim svesno i zahvalno. Prioriteti su se promenili. Zdravlje, porodica i unutrašnji mir su na prvom mestu. Svima koji prolaze kroz sličnu dijagnozu poručila bih: ne dozvolite da vam neko oduzme nadu. Dijagnoza je zarez, a ne tačka. Borba nije laka, ali je moguća. I vredna je svakog koraka.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

Ivan je prvo osetio jak bol u leđima: Mislio sam da je zbog dušeka, a onda je stigla strašna dijagnoza i 15 tura zračenja