Važno je da znate

Da li ste čuli za normocitnu anemiju? Oblik bolesti koji mnogi ignorišu, a može da sakrije ozbiljne probleme

Shutterstock Anemija nastaje kada u krvi nema dovoljno zdravih crvenih krvnih zrnaca koja prenose kiseonik do tkiva
Normocitna anemija je stanje u kojem su crvena krvna zrnca normalne veličine i oblika, ali telo nema dovoljno njih za prenos kiseonika.

Njeni simptomi se često razvijaju sporo i pripisuju se starenju ili stresu, ali mogu biti prvi znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema.

Normocitna anemija je suptilni tip anemije koji se od drugih razlikuje po jednoj ključnoj karakteristici: crvena krvna zrnca, ili eritrociti, su potpuno normalne veličine i oblika. Dok su kod najpoznatijeg oblika anemije, uzrokovanog nedostatkom gvožđa, eritrociti premali (mikrocitni), a u slučaju nedostatka vitamina B12 preveliki (makrocitni), ovde je problem isključivo u njihovom broju.

Jednostavno ih nema dovoljno u krvotoku da bi snabdeli tkiva i organe preko potrebnim kiseonikom. Zbog toga normocitna anemija najčešće nije sama po sebi bolest, već se smatra simptomom ili posledicom drugog, često hroničnog, stanja koje tinja u telu.

Sve počinje hroničnim umorom i opštom slabošću

Simptomi se obično razvijaju postepeno i toliko su opšti da ih mnogi ljudi ignorišu mesecima ili čak godinama, pripisujući ih užurbanom načinu života, stresu ili jednostavno starenju. Sve počinje hroničnim umorom i opštom slabošću koju čak ni produženi odmor ne može da otkloni.

Neki od simptoma normocitne anemije su vrtoglavica, bleda koža, glavobolja, nedostatak daha Foto: Shutterstock

Vremenom se pojavljuju i drugi znaci, kao što su: 

  • bleda koža i sluzokože
  • vrtoglavica
  • glavobolja
  • osećaj nedostatka daha čak i pri manjem fizičkom naporu.

Neki pacijenti takođe osećaju lupanje srca dok pokušava da brže pumpa krv kako bi nadoknadilo nedostatak kiseonika, dok drugi prijavljuju probleme sa koncentracijom i pamćenjem, stanje koje se često opisuje kao „moždana magla“.

Ko je u najvećem riziku?

Ovaj oblik anemije najčešće pogađa ljude koji se bore sa dugotrajnim bolestima, zbog čega se često naziva „anemija hroničnih bolesti“.

Lista glavnih uzroka uključuje: 

  • hroničnu bolest bubrega, kod koje bubrezi ne proizvode dovoljno hormona eritropoetina, koji je neophodan za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca
  • autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa i lupusa
  • hronične infekcije, ali i razne vrste raka, poput leukemije ili multiplog mijeloma, koje mogu direktno uticati na funkciju koštane srži.
Autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa i lupusa mogu biti među glavnim uzrocima Foto: Shutterstock

Pored toga, normocitna anemija može nastati i kao rezultat iznenadnog, akutnog gubitka krvi usled povrede ili operacije, pre nego što telo ima vremena da reaguje promenom veličine novih crvenih krvnih zrnaca. Posebno su pogođene starije osobe, kod kojih je učestalost hroničnih bolesti znatno veća.

Dijagnostički proces počinje jednostavnim laboratorijskim testom, kompletnom krvnom slikom (KKS). Ona će pokazati nizak nivo hemoglobina, ali ključni parametar je srednji korpuskularni volumen (MCV), koji je u slučaju normocitne anemije u granicama normale, najčešće između 80 i 100 femtolitara.

Međutim, ovo je samo prvi korak. Da bi se pronašao pravi uzrok, lekar će naložiti dodatne testove, od kojih je najvažniji broj retikulocita, odnosno mladih crvenih krvnih zrnaca.

Nizak broj retikulocita ukazuje na problem u proizvodnji, na primer zbog bolesti bubrega ili koštane srži, dok visok broj sugeriše da koštana srž ubrzano radi na nadoknadi gubitka, što se javlja krvarenjem ili ubrzanim uništavanjem crvenih krvnih zrnaca (hemoliza).

Nizak broj retikulocita ukazuje na problem u proizvodnji, na primer zbog bolesti bubrega ili koštane srži Foto: Shutterstock

Lečenje usmereno na koren problema

Pošto je normocitna anemija skoro uvek posledica, a ne uzrok, njeno lečenje u potpunosti zavisi od dijagnoze osnovne bolesti. Ne postoji univerzalni lek za samu anemiju, već je terapija usmerena na eliminisanje njenog izvora. Na primer, ako je uzrok hronična bolest bubrega, pacijenti će primati injekcije eritropoetina kako bi se stimulisala proizvodnja crvenih krvnih zrnaca. U slučaju autoimunih bolesti, cilj je smirivanje inflamatornog procesa u organizmu, što posledično dovodi do oporavka krvne slike.

U teškim slučajevima, kada nivo hemoglobina padne na kritično niske vrednosti (obično ispod 7 g/dl), jedino kratkoročno rešenje je transfuzija krvi. Važno je naglasiti da samostalno uzimanje suplemenata gvožđa, bez potvrđenog nedostatka, može biti ne samo beskorisno već i opasno.

Izvor: ordinacija.hr/zdravlje.kurir.rs

Sedam simptoma malokrvnosti: Postoji nekoliko vrsta, a evo kako se leče