Prepoznajte na vreme

Osteoartritis kolena pogađa milione: Pet ključnih činjenica o bolesti koja krade pokretljivost

Shutterstock
Osteoartritis kolena, poznat i kao gonartroza, je degenerativna bolest koja uzrokuje razgradnju hrskavice i dovodi do hroničnog bola.

Osteoartritis kolena, često opisan kao „habanje“ zgloba, je degenerativna bolest koja pogađa celu strukturu zgloba, a njena suština je progresivni gubitak zglobne hrskavice. Ovaj glatki, elastični premaz prekriva krajeve kostiju i omogućava im da klize jedna preko druge uz minimalno trenje. Kada se hrskavica istroši, kosti počinju da se trljaju jedna o drugu, uzrokujući bol, otok i stvaranje koštanih izraslina poznatih kao osteofiti.

Stanje se deli na primarni osteoartritis, koji se javlja bez očiglednog razloga i povezan je sa starenjem, i sekundarni osteoartritis, koji je rezultat prethodne povrede, inflamatornih bolesti poput reumatoidnog artritisa ili prekomernog opterećenja zgloba. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, osteoartritis je jedan od vodećih uzroka invaliditeta u svetu, a njegova prevalencija se povećava sa godinama i stopom gojaznosti.

Prvi simptomi

Simptomi se obično razvijaju sporo i vremenom postaju teži, značajno narušavajući kvalitet života. Prvi znak je obično postepeni početak bola u kolenu koji se pogoršava aktivnostima kao što su hodanje, penjanje uz stepenice ili dugotrajno stajanje, a ublažava se odmorom. Karakteristična je i jutarnja ukočenost ili ukočenost nakon dužeg sedenja, koja obično nestaje posle nekoliko minuta kretanja.

Mnogi pacijenti osećaju i čuju škripanje, pucketanje ili „kliktanje“ prilikom savijanja kolena. Kako bolest napreduje, bol se može javiti u mirovanju, pa čak i noću, ometajući san. Smanjena pokretljivost, otok zglobova i slabost mišića oko kolena dodatno ograničavaju svakodnevne aktivnosti, a u težim slučajevima može doći do vidljive deformacije noge ili pojave „X“ ili „O“ nogu.

Prethodne povrede kolena, poput ruptura meniskusa ili ligamenata, značajno povećavaju verovatnoću razvoja posttraumatskog osteoartritisa Foto: Shutterstock

Iako je starenje najveći pojedinačni faktor rizika, osteoartritis kolena nije neizbežna posledica starosti. Kombinacija genetske predispozicije i faktora okoline igra ključnu ulogu. Prekomerna telesna težina jedan je od najznačajnijih modifikovanih rizika, jer svaki dodatni kilogram povećava opterećenje zglobova kolena nekoliko puta, ubrzavajući trošenje hrskavice.

Rizik je veći kod žena

Prethodne povrede kolena, poput ruptura meniskusa ili ligamenata, značajno povećavaju verovatnoću razvoja posttraumatskog osteoartritisa, čak i kod mlađih ljudi. Rizik je takođe veći kod žena, posebno nakon menopauze, kao i kod ljudi čiji posao uključuje dugotrajno stajanje, čučanje ili nošenje teških tereta.

Dijagnoza se postavlja kombinacijom detaljnog razgovora sa pacijentom o simptomima, kliničkog pregleda i radioloških snimaka. Tokom pregleda, lekar će proceniti obim pokreta u kolenu, proveriti otok, osetljivost i stabilnost zgloba i posmatrati vaš hod. U većini slučajeva, standardni rendgenski snimak kolena u stojećem položaju (rendgen) je dovoljan da potvrdi dijagnozu.

Takav snimak jasno pokazuje ključne znake osteoartritisa: sužavanje zglobnog prostora što ukazuje na gubitak hrskavice, zadebljanje kosti ispod hrskavice (subhondralna skleroza) i formiranje osteofita. U retkim ili nejasnim slučajevima, lekar može zahtevati i magnetnu rezonancu (MRI) kako bi dalje procenio stanje mekih tkiva kao što su hrskavica, meniskus i ligamenti.

Osteoartritis kolena nije neizbežna posledica starosti Foto: Shutterstock

Od vežbanja do operacije

Lečenje osteoartritisa kolena je složeno i fokusira se na ublažavanje simptoma, usporavanje progresije bolesti i poboljšanje funkcije zglobova, jer još uvek ne postoji lek za oštećenu hrskavicu. Pristup je uvek individualan i počinje konzervativnim metodama. Prva linija odbrane uključuje promene načina života, pre svega gubitak težine i redovno vežbanje. Fizikalna terapija i ciljane vežbe za jačanje mišića gornjeg dela noge su neophodne jer jaki mišići deluju kao amortizeri i smanjuju pritisak na zglob.

Preporučuju se vežbe niskog intenziteta poput plivanja, vožnje bicikla i hodanja po ravnom terenu. Analgetici se koriste za kontrolu bola. Kada konzervativne metode više ne pružaju olakšanje i bol postane nepodnošljiv, razmatra se hirurško lečenje.

Opcije uključuju osteotomiju, operaciju koja ispravlja osu noge kod mlađih pacijenata sečenjem i poravnavanjem kosti, ili implantaciju totalne endoproteze kolena (veštačkog kolena), što je najefikasnije rešenje za povratak bezbolnom kretanju u fazi teške artroze.

Izvor: ordinacija.hr/zdravlje.kurir.rs

Ortoze za koleno su najefikasnija terapija bez lekova za artrozu: Evo šta još pomaže u ubažavanju bola i ukočenosti