Kako se izboriti s gojaznošću i dijabetesom? Endokrinolog otkriva da male promene čine veliku razliku, počinite već danas
Gojaznost i dijabetes tipa 2 odavno nisu retkost - već svakodnevica miliona ljudi širom sveta. Iako se najčešće tiho uvlače u život, posledice koje ostavljaju mogu da budu ozbiljne, pa i fatalne.
Kako prepoznati prve znake upozorenja? Koje korake možemo da preduzmemo kako bismo ih sprečili? I na koji način savremene terapije mogu da pomognu u kontroli oba stanja? Na ova pitanja za naš portal odgovara endokrinolog dr Slađana Drobnjak.
- Gojaznost je hronična metabolička bolest koju karakteriše prekomerno nakupljanje masnog tkiva u telu, što dovodi do narušavanja zdravlja i povećava rizik od brojnih komplikacija. Još je Hipokrat govorio da "Korpulencija nije samo bolest za sebe, već je i pretnja za razvoj drugih bolesti". Ona je i jedan od ključnih faktora rizika za razvoj dijabetesa tipa 2 - ističe dr Drobnjak i novodi da više od 80 odsto obolelih od ovog oblika dijabetesa ima višak kilograma.
Iako su ova dva stanja različita po prirodi, njihova pozadina je često ista - neumerenost u ishrani, sedentarni način života i sveprisutni stres. Upravo zato se danas sve češće govori o njima kao o dva lica iste globalne krize zdravlja, dodaje dr Drobnjak.
Kako gojaznost vodi do dijabetesa
Veza između gojaznosti i dijabetesa tipa 2 nije samo statistička - ona je duboko ukorenjena u samom načinu na koji telo funkcioniše. Višak kilograma remeti finu hormonalnu ravnotežu, posebno utičući na rad pankreasa, koji u tom stanju počinje da luči veće količine insulina - hormona zaduženog za regulaciju šećera u krvi.
- Kada je ishrana bogata ugljenim hidratima, naročito onima s visokim glikemijskim indeksom, dolazi do čestih i naglih skokova nivoa glukoze u krvi. Pankreas, kao odgovor, ubrzano luči insulin kako bi višak šećera preusmerio iz krvotoka u ćelije. Međutim, kada ćelije već imaju dovoljno energije, višak glukoze se skladišti - prvo kao glikogen u jetri i mišićima, a zatim kao masnoće - objašnjava doktorka.
Ukoliko ovakav obrazac potraje duže, nivo šećera i insulina u krvi ostaje hronično povišen, što vremenom dovodi do insulinske rezistencije - stanja u kojem ćelije postaju sve manje osetljive na insulin. Telo tada ulazi u začarani krug: glukoza ostaje u krvi, pankreas sve više "radi", a metabolizam sve teže održava ravnotežu.
- Ako se taj krug ne prekine pravovremenim promenama životnog stila - uravnoteženom ishranom, fizičkom aktivnošću i smanjenjem stresa - posledica može da bude razvoj dijabetesa tipa 2, ali i ubrzano propadanje krvnih sudova, što povećava rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih oboljenja - navodi dr Drobnjak.
Tihi ubica koji prolazi ispod radara
Dijabetes tipa 2 s pravom nosi nadimak "tihi ubica", dodaje naša sagovornica. Ova bolest često godinama tinja u organizmu, a da obolela osoba toga nije ni svesna (prema procenama gotovo 50 odsto njih), jer blago povišen nivo šećera ne izaziva vidljive tegobe. Najčešće se otkriva rutinskim laboratorijskim analizama.
- Simptomi se javljaju postepeno u blažem obliku, a tek u kasnijoj fazi bolest počinje da šalje jasnije signale u vidu suvih usta, pojačane žeđi, pojačanog mokrenja, zamora, opšte slabosti, zamagljenog vida, gubitka telesne mase - navodi endokrinolog.
Kad šećer ošteti krvne sudove
Ako se dijabetes tipa 2 ne otkrije i ne leči na vreme, postaje ozbiljna pretnja po zdravlje krvnih sudova. S vremenom dolazi do njihovog sužavanja, oštećenja i propadanja, odnosno ateroskleroze, što otvara vrata čitavom spektru komplikacija.
- Ove komplikacije se dele na mikroangiopatije, koje pogađaju male krvne sudove - najčešće na očima (dijabetička retinopatija), bubrezima (nefropatija) i nervima (neuropatija), i makroangiopatije, koje zahvataju veće krvne sudove srca, mozga i nogu - objašnjava doktorka.
Zapušeni krvni sudovi u nogama smanjuju cirkulaciju i dovode do učestalog stvaranja rana koje teško zarastaju, a neretko se završavaju gangrenom i amputacijama donjih ekstremiteta.
- Još alarmantnije, osobe sa dijabetesom imaju 2-4 puta veći rizik od infarkta miokarda i čak 4-10 puta veći rizik od moždanog udara, dok gotovo 80 odsto njih umire od kardiovaskularnih komplikacija. Nažalost, kod mnogih pacijenata dijabetička neuropatija maskira tipične simptome srčanih problema, poput bola u grudima, pa infarkt često nastupa bez upozorenja - opominje naša sagovornica.
Savremena terapija, nada za kvalitetniji život
Iako se dijabetes tipa 2 ubraja među najčešće hronične bolesti današnjice, dobra vest je da medicina u tom polju sve brže napreduje, a većinasavremenih terapija dostupna je i kod nas.
- Terapija se prilagođava svakom pacijentu pojedinačno, ali osnovu lečenja najčešće čini metformin, lek koji ne samo da efikasno snižava nivo šećera u krvi, već i smanjuje insulinsku rezistenciju i deluje zaštitno na srce i krvne sudove. Zbog toga se smatra prvim izborom, naročito kod osoba s viškom kilograma - sugeriše dr Drobnjak.
Osim metformina, u terapiji se koriste i sulfonilureje, meglitinidi, inhibitori alfa-glukozidaze, tiazolidindioni i DPP-4 inhibitori - lekovi koji deluju različitim mehanizmima kako bi šećer držali pod kontrolom.
- Posebnu nadu donose novije generacije lekova, poput GLP-1 receptor agonista i SGLT2 inhibitora, koji ne samo da poboljšavaju kontrolu glikemije, već značajno smanjuju rizik od infarkta, šloga i oštećenja bubrega - navodi doktorka.
Prevencija - put ka zdravlju počinje danas
Prevencija gojaznosti i dijabetesa tipa 2 ne počinje u ordinaciji, već kod kuće - kroz ono što jedemo, kako se krećemo i kako brinemo o sebi. Dobra vest je da čak i najmanji pomaci u pravom smeru mogu da donesu izuzetne rezultate - već i nekoliko kilograma manje može značajno da snizi nivo šećera u krvi i smanji rizik od komplikacija.
-Preporučuje se ishrana bogata vlaknima, kvalitetnim proteinima i zdravim mastima sa niskim glikemijskim indeksom. Od mesa, najbolji izbor su posna riba i piletina, a od biljnih izvora proteina tu su mahunarke, semenke i orašasti plodovi. Za unos složenih ugljenih hidrata preporučuju se integralne žitarice, dok od povrća prednost treba dati vrstama poput kelja, blitve, zelene salate, spanaća, krastavca, brokolija, šargarepe, kupusa, paprike i karfiola. Voće je takođe važno, ali umereno, kao i hladno ceđena biljna ulja koja se mogu koristiti kao dodatak - savetuje endokrinolog.
S druge strane, iz ishrane bi trebalo isključiti namirnice bogate zasićenim mastima i šećerom, kao i kafu, čokoladu, cigarete, alkohol, konzervisane proizvode, dimljenu i usoljenu hranu.
- Pravilna ishrana podrazumeva umerenost, redovnost i balans. Važno je ne preskakati obroke i truditi se da količina hrane bude približno ista iz dana u dan, u slično vreme - kako bi se nivo šećera u krvi održavao stabilnim. Čak i zdrava ishrana može da dovede do problema ako se ne vodi računa o količini - opominje doktrorka.
Redovna fizička aktivnost (hodanje, planinarenje, vožnja bicikla...), makar i 30 minuta dnevno, ne samo da poboljšava osetljivost ćelija na insulin, već i smanjuje rizik od dijabetesa za čak 80 odsto, dodaje.
- Zdrav stil života podrazumeva i kvalitetan san. Istraživanja pokazuju da osobe koje spavaju manje od šest sati dnevno imaju dvostruko veći rizik od razvoja dijabetesa u poređenju s onima koje spavaju osam sati. Takođe, boravak u prirodi ima brojne prednosti - pomaže u oslobađanju od stresa, smanjuje potrebu za cigaretama i doprinosi dugovečnosti - sugeriše dr Drobranjak i poručuje:
- Usvajanjem ovih jednostavnih, ali moćnih navika, moguće je ne samo smanjiti rizik od bolesti, već i značajno poboljšati kvalitet života - bez obzira na godine. Najvažnije je krenuti odmah. Jer svaki zdrav izbor vodi nas dalje od bolesti, a bliže ispunjenijem i zdravijem životu.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.