Stalna glad bila je znak insulinske rezistencije: Ivana otkriva kako je smršala 14 kilograma i promenila život
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborStalna glad koju nije mogla da kontroliše, potreba da jede i slatko i slano u isto vreme, umor, višak kilograma koji se brzo gomilao i osećaj težine u stomaku bili su signali koje je Ivana Bogićević, novinarka portala "Stil", mesecima pokušavala da objasni stresom i ubrzanim načinom života. Iako su joj porodica i lekari ukazivali da nešto nije u redu, verovala je da će se sve "vratiti u normalu" čim se malo odmori ili povede više računa o sebi. Međutim, analiza krvi i pregledi pokazali su da je organizam već ozbiljno trpeo posledice. Danas, posle 14 kilograma manje i potpuno drugačijih navika, Ivana otvoreno govori o tome kako je izgledao njen put od ignorisanja simptoma do borbe sa insulinskom rezistencijom i promena koje su joj vratile zdravlje.
Ovo je njena priča...
Telo mi je davalo dugo vremena znake da nešto nije u redu, ali ja sam ih ignorisala, smatrajući da nije to ništa alarmantno i da će se brzo vratiti u normalu. Pre svega, bila je to glad koju sam sve teže i teže kontrolisala. Povezivala sam to sa stresnim periodom i mnoštvom raznih dešavanja i obaveza.
Međutim, glad se povećava i ja sam počela da jedem velike količine hrane, ali toga nisam bila svesna dok mi sestra i mama, koja je preko 35 godina u zdravstvu, nisu počele skretati pažnju. Tada sam se, čak, i naljutila na njih, zamerajući im da mi broje svaki zalogaj. Potom sam se šalila da je Kim Kardašijan dala milione za svoje obline, a moje su bile prirodne.
Imala sam opušten stav sve do momenta suočavanja - više nisam mogla da uđem u svoje omiljene stvari. Bukvalno, otrežnjenje je došlo u sekundi. Nakon godinu dana ignorisanja raznoraznih signala, shvatam da zaista moram ozbiljno da se pozabavim svojim telom i zdravljem.
Po preporuci odlazim kod prof. dr Borislava Kamenova, imunologa i pedijatra. Kada je video moje rezultate - povišeni trigliceridi, masna jetra i drugo, naglasio mi je da tabam dobar put ka insulinskoj rezistenciji ili problemima sa štitnom žlezdom.
U tom trenutku sam se baš bila uplašila, počela sam da vodim računa šta jedem, poštovala sam sve što mi je rekao, krenula sam da treniram i idem na plivanje. Na sledećoj kontroli situacija je bila mnogo bolja - za mesec dana smršala sam oko četiri kilograma i parametri su se korigovali.
Povratak na stare navike
Ali, kako nisam imala mira, strahujući zbog uporozenja dr Kamenova, uradila sam sve analize vezano za štitnu žlezdu i insulinsku rezistenciju. U tom momentu rezultati su mi bili odlični, a ja sam malo po malo krenula opet da se opuštam. Počela sam sve nezdravije da jedem, preskakala sam treninge pod izgovorom da je voda u bazenu postala prehladna, a u teretanu mi se nije vraćalo. Situacija se otrgla kontroli.
Moja sestra, koja se godinama hrani isključivo zdravo, spremala mi je često obroke, ali mene oni nisu mogli da zasite. Vratili su mi se ogromni napadi gladi, jelo mi se i slatko i slano - istovremeno. Imala sam osećaj da sam konstantno gladna i da bih stalno mogla nešto da grickam, a ništa mi nije prijalo što pojedem, kao da mi je u želucu bilo kamenje. Uz to, svi skinuti kilogrami su se vratili, a dodala sam bila i nove.
"Budim i ležem sa bolom u stomaku"
U međuvremenu otišla sam kod endokrinologa i ispostavilo je da je dr Kamenov bio u pravu. Glukoza i insulin su mi bili visoki, a procenat masnoće u celom telu iznosio je, čak, 43 posto. Odmah sam dobila da pijem glukofaž od 1500 mg. Uz to, doktorka mi je bila podvukla da moram u potpunosti da promenim ishranu i uključim fizičku aktivnost.
Lek mi je izazivao mučnine, želudac me je gotovo svakodnevno boleo. Smanjio mi se bio apetit, ali se nisam bolje osećala. Kilaža je sporo opadala, došla sam bila u situaciju da se budim i ležem sa bolom u stomaku. A onda su mi sestrine reči u potpunosti promenile percepciju.
"Tebi glukofaž nista ne vredi ako nastaviš da jedeš gluposti i ne počneš da treniraš. On služi kao pomagalo, ne rešava problem. A ako budeš redovno vežbala i zdravo se hranila, verujem da više neće biti potrebe ni da ga piješ i da će ti se sve srediti", glasile su njene reči.
U oktobru prošle godine odlučila sam da podvučem crtu i uhvatim se zaista u koštac sa insulinskom rezistencijom.
Dva sastojka za uspeh
Prvo sam uplatila teretanu za tri meseca, nisam sebi ostavljala prostora da odustanem nakon par nedelja vežbanja. Išla sam na treninge, u proseku, pet puta sedmično. A kao neko ko ne voli da se odriče svih onih ukusnih stvari koje nisu baš najzdrzvije, postepeno sam uvodila promene u ishrani. Uobročila sam se, spremala sam hranu i nosila na posao, izbegavala sam slatkiše, ali ih se nisam skroz odrekla. I gledala sam da ništa ne jedem dva sata pre spavanja. Između obroka sam se trudila da uglavnom ništa ne grickam.
Usledila je prva kontrola nakon četiri meseca i efekat promena je bio fenomenalan! Rezultati su mi bili neuporedivo bolji, jetra mi više nije bila masna, a insulin i glukoza su bili u okviru referentnih vrednosti. Doktorka mi je rekla da više ne moram da pijem glukofaž, samo ako ostanem disciplinovana. I ostala sam. Više mi to nije opterećenje, nego stil života.
Godinama sam se bavila plesom i folklorom, teretana me nikad nije privlačila, ali sada mi je prešlo u naviku da odem na trening i ne volim da ga preskačem, jer osećaj nakon vežbanja mi je postao nezamenljiv.
Ne volim ograničenja, niti da merim koliko grama sam čega pojela, ali se trudim da jedem izbalansirano. Naravno, u toku sedmice dam sebi oduška i na mom meniju se nađe i pica, i palačinke ili neka druga poslastica. Ali mnogo ređe nego pre.
Nalazim zdrave zamene sa slatkiše i brzu hranu, nisam mogla da verujem koliko su ti recepti, zapravo, preukusni!
Nedavno sam radila opet analizu krvi i rezultati su mi nikad bolji. Uverila sam se na svom primeru, nakon raznih pokušaja da se izborim sa insulinskom rezistencijom, da jedino uistinu pomažu - redovna fizička aktivnost i što zdravija ishrana. Ne možete da se oslonite samo na trening ili samo na izbalansiran jelovnik, zajedno daju najuspešniji ishod.
Posle nepunih sedam meseci - imam 14 kilograma manje, menjala sam stvari polako i postepeno, zato nisam imala krize, niti sam pomišljala da odustanem i vratim se na staro. Sada me odraz u ogledalu motiviše da nastavim dalje.